Različitost proizlazi iz prvotnog jedinstva koje je temelj različitosti. Kulturna raznolikost donosi širok spektar ideja, perspektiva i inovacija te doprinosi dinamičnijem, snažnijem i otpornijem društvenom sustavu. Bitno je prepoznati našu zajedničku ljudskost, a istovremeno cijeniti i koristiti najbolje iz različitih tradicija koje se međusobno nadopunjuju. Zato je potreban novi odgoj koji će očuvati i jedinstvo i različitost te voditi harmoniji suprotnosti.
Sve tradicije kroz sva vremena govore o postojanju Boga, dok se ateističke struje trude to opovrgnuti. Znanost, filozofija i religija nijemi su pred tom velikom zagonetkom koja je za um neobuhvatljiva beskonačnost, stoga preostaje odgovor potražiti jedino u vlastitom srcu, sjedištu božanske iskre koja u nama uvijek tinja i ustrajno teži krajnjem smislu postojanja.
U svijetu kojim vladaju znanstveni duh i razum čini se da nema mjesta za "dušu". Pojam duše iščezava iz znanstvenog diskursa u korist pojma "ja". Čovjek usredotočen na "ja" i "sebe" orijentiran je na izvanjsko i površno čime se udaljava od svoje biti koja je duhovne prirode. Okrećući se svojoj nutrini, ne gubi se u perifernom već uviđa svrhu i smisao svega, povezuje se s ritmom života i doživljava nutarnju puninu. Usmjerenost na dušu očovječuje ljudsko biće i zato je važno vratiti pojam duše u prirodoznanstvenu sliku svijeta.
Što je dobro, pravedno, lijepo itd., pitanja su s kojima je Sokrat suočavao svoje sugrađane te im dijalektičkim putem pomagao doći do ispravnih spoznaja. Platon razrađuje dijalektiku u stupnjevit put traženja istine koji čovjeka usmjerava prema ideji dobra. Put počinje priznavanjem neznanja te vodi preko oslobađanja od površnog mnijenja do konačnog razumijevanja stvari i odnosa. Uz upitne kriterije današnjice koji nesvjesno upravljaju našim odabirima, potrebno je oživjeti dijalektiku koja unosi misaoni red i vraća nas trajnim vrijednostima.
Prošlost, sadašnjost, budućnost dijelovi su zagonetke zvane vrijeme, povezane s uzročno-posljedičnim slijedom događanja: prije, sada, poslije. Grci pojam vremena predstavljaju kroz bogove Kronosa i Kairosa: prvi simbolizira prošlost sa svojim iskustvima, a drugi sadašnjost s prilikama koje treba uhvatiti. Hoćemo li dobro iskoristiti prošla iskustva i prepoznati sadašnje prilike, ovisi o nama samima. Za to su potrebni unutarnji mir i pažnja, ali i svijest o tome što želimo postići, koji nam je cilj.
Da duh oblikuje materiju i da naše misli stvaraju naš svijet, stara je istina koju prenose tradicije, a sve više priznaje i suvremena znanost. Neuroznanstvenici danas dokazuju da misli imaju vitalnu energiju te da pozitivne misli jačaju imunitet, a negativne ga slabe. Budući da sve počinje u mislima, važno je što ulazi u naš misaoni svijet i kako ga oblikujemo. Njegujemo li svijetle, pozitivne misli, i svijet i sebe vidjet ćemo u tom pozitivnom svjetlu, što je podloga za zdravlje i sreću. Zato je važno kakve su nam misli.