Intuicija, kao nejasna slutnja ili iznenadni bljesak, pruža uvid u rješenje problema bez logičkog razmišljanja. Intuicija izvire iz iskustva pohranjenog u čovjekovoj nutrini, a vrata joj otvara ustrajna usredotočenost na specifičan problem, uz utišavanje izvanjskih podražaja. Kreativna mašta i intuicija igraju posebnu ulogu kod istraživanja granica poznatog jer omogućuju sagledavanje problema na drugačiji način, rađajući tako nove ideje i uvide.
Naše viđenje svijeta oblikuje niz vanjskih i unutarnjih utjecaja, od odgoja i obrazovanja, tradicije, javnog mnijenja do emocija i strasti itd. Iako je čovjeku prirođeno misliti, samostalno misliti znači osloboditi se tih utjecaja, uzdići svijest na višu razinu. Filozofija potiče na propitivanje i sagledavanje šire slike, odnosno, na sabrano samostalno mišljenje. Samostalno mišljenje osnova je filozofskog puta što podrazumijeva prodrijeti iza privida, do uzroka stvari, pa tako, prema delfskoj izreci, upoznati sami sebe, svijet i bogove.
Svaki novi korak čovjekova razvoja tijekom njegova dugog postojanja potaknula je pažnja. Pažnjom u svijest unosimo sadržaje vanjskog i nutarnjeg svijeta. Ono na što ne obraćamo pažnju ostaje izvan polja naše svijesti. Prema tradicijama, čovjek je na polovici puta svoje evolucije i još mnogo toga treba naučiti i spoznati. Pritom je ključno razvijanje voljne pažnje kojom osvještavamo vlastito djelovanje, učimo iz iskustva, mijenjamo se, pretvaramo mane u vrline, neznanje u znanje, animalnog čovjeka u ljudsko biće.
Plotinova škola, nastala s početkom kraja antičke civilizacije, nazvana je neoplatoničkom jer se uglavnom temeljila na Platonovoj filozofiji. U središtu njegove filozofije nalazi se Jedno, korijen svega vidljivog i nevidljivog, iz kojeg emanacijom proizlazi kozmička trijada, a iz nje postupno svijet kao cjelina. Odraz te trijade u čovjeku su um, duša i tijelo. Djelatnost duše nije briga o tijelu, nego da ne zaboravi odakle dolazi i kamo ide te da se pročišćenjem kroz vrline vrati svom božanskom izvoru – Jednom.
Petsto godina nakon smrti Leonarda da Vincija, njegov krajnje raznoliki golemi opus od preko sto tisuća crteža i više od šest tisuća stranica bilješki, koji pruža izniman uvid u rad uma jednog genija, ne prestaje opčinjati znanstvenike iz različitih akademskih i umjetničkih područja. Temeljem te ostavštine američki znanstvenik Michael Gelb izdvojio je sedam životnih principa kojima se vodio Leonardo da Vinci, nadahnjujući time svjež pogled na svijet, onako kako ga je vidio i doživljavao slavni maestro.
U svojoj biti ljepota je arhetip koji može biti izražen kroz materijalno te je tada možemo doživjeti fizičkim osjetilima. No, razvoj nutarnjih osjetila omogućuje nam vidjeti srcem i očima uma ono bitno iza zastora materijalnog. Zbog toga granice naše percepcije nisu i granice onoga što možemo pojmiti.