Učenje velikog kineskog mudraca Konfucija bavi se onim što je ispravno i prikladno, u skladu s načelom društvenog reda zasnovanog na prirodnom, univerzalnom zakonu. Osobiti je naglasak stavljao na usavršavanje karaktera, vladanja i čistoću srca. Njegov ideal je plemeniti čovjek koji svoje dužnosti obavlja nesebično i predano na dobrobit zajednice. Konfucijevo učenje i danas može poslužiti kao inspiracija za toliko potrebnu obnovu čovjeka i društva.
Atletska natjecanja bila su osebujan aspekt grčke kulture, a glavna nagrada bio je vijenac od grančica masline ili lovora kao simbol slave. Pobjednici su bili ponos svojih polisa, a pjesnici su im epinikijama iskazivali poštovanje. Pindar slavi pobjedu kao izraz vrline, a pobjednika kao onoga koji je u sebi uskladio lijepo i dobro, tjelesno i duhovno, atletiku i etiku. Slaveći pobjednike, Pindar stječe i vlastitu slavu jer su epinikije kruna njegova stvaralaštva.
Svatko ima nešto što ga pokreće, motivira prema ostvarenju određenog cilja. Motivacija se smatra ključem uspjeha, a nedostatak ili gubitak motivacije razlogom neuspjeha. Ako naša motivacija ovisi o vanjskim poticajima i drugim ljudima, nestabilna je i prolazna. Ako je ukorijenjena u vrijednostima koje smo svjesno usvojili i kojima težimo, bez obzira na prepreke ili nagrade, vodi plemenitom cilju. Prolazne motivacije treba pretvoriti u neprolazne, koje dolaze iz čovjekove stvarne biti i daju mu krila za njegovo potpuno ostvarenje.
Pogled na zvijezdama osuto nebo ispunjava nas divljenjem i strahopoštovanjem; osjećamo se tako udaljenima i malima, a opet tajanstveno povezanima s njihovim treperenjem. Dok jedne blistaju jasnim sjajem, druge tinjaju i gasnu, odražavajući nepromjenjivi zakon ciklusa koji je isti i za zvijezde i za ljude. Opet se u nekim očima svjetlost zanavijek gasi, u nekim mekim tek počinju da plamte snovi. Dok mi utiremo brazde na Zemlji, one prelaze svoje staze i svojim svjetlom s nebeskih visina pokazuju nam put i pomažu dokučiti sudbinu.
Dostojanstvo, kako to gordo zvuči! Obično se povezuje s društvenim položajem i časti, no manje s ljudskom nutrinom. Fernand Schwarz razmatra pojam dostojanstva kroz povijest iz filozofske perspektive. Ukazuje na često prisutno lažno dostojanstvo te potrebu vraćanja značaja dostojanstva kao nečega što dolikuje čovjeku. Jer sve što ne promiče dostojanstvo, vraća čovječanstvo unatrag i ugrožava njegov evolucijski doseg, dok nas djelovanje usklađeno s moralnim zakonom u nama uzdiže u dostojanstvu i vraća životu smisao.
Često se kaže da cilj opravdava sredstvo. No, kaže se i da uspjeh nije u ostvarenju cilja, nego u putovanju prema njemu. Postupci kojima nastojimo ostvariti cilj neodvojivi su od njega i od naših namjera. Ako nam je cilj plemenit, takva ćemo sredstva i birati da bismo ga ostvarili.