Zeus

Grčki misteriji

Grčki misteriji, nekad živo srce stare Grčke, iznjedrili su ono što nam je danas poznato kao grčka umjetnost i grčka filozofija. Prema Herodotu, misteriji su potekli od Orfeja koji je od Apolona dobio liru sa sedam žica… Postojali su samotrački, eleuzinski, tebanski, orfički i drugi misteriji, a svrha im je bila ista: spoznaja zajedničkog izvora svega i besmrtnosti duše. Misteriji su bili u izravnoj vezi sa životom, jer je ono doživljeno u misterijima tražilo i nalazilo svoj izraz u ovom svijetu.

Muze

Muze, zajedničko ime za devet božica sklada i zaštitnica mnogih božanskih i ljudskih stvaralačkih umijeća, kćeri su najvišeg boga Zeusa i božice pamćenja Mnemozine. Stvorene su nakon velike mitske bitke kako bi pjesmom slavile uspostavu božanskog reda i zakona. Njihovu su zaštitu i stvaralačko nadahnuće prizivali umjetnici i filozofi antičkog svijeta, a danas su ostale sačuvane u riječima muzika i muzej. No, nisu iščezle iz našeg svijeta, one i dalje hrane duše prijemčivih za plemenito i uzvišeno.

Njegovo veličanstvo hrast

Stasiti hrast sinonim je temeljitosti, snage i vertikalnosti, te simbol veze nebeskog i zemaljskog svijeta. Zato je kod mnogih naroda i sveto drvo. Pod hrastom su stari održavali svoje sabore i sudovanja. Njegovo drvo privlači munje i gromove pa je stoga bio posvećen gromovnicima, bogovima Sunca i vatre. Zeusova i Jupiterova svetišta bila su okružena hrasticima, dok se vječna vatra Vestinih hramova hranila hrastovinom.

Samotrački misteriji

Sjevernoegejski otok Samotraka nekada je bio srce drevnog religijskog kulta. Samotrački misteriji privlačili su štovatelje iz cijelog grčko-rimskog svijeta više od tisuću godina, a u njihovu su mudrost bili upućeni mnogi filozofi, državnici i umjetnici. Posvećenike je pratio zavjet šutnje, priječeći nedostojnima pristup uzvišenom znanju. Tajna znanja koja su se prenosila imala su ulogu omogućiti čovjeku da upoznajući samoga sebe, upozna svijet i bogove.

Simbolizam orla

Orao kao vladar nepreglednih prostranstava neba i planinskih vrhunaca, sinonim je za slobodu, uzlet do neslućenih visina i nadahnuće. Kao kralj među pticama, u mnogim starim kulturama kroz povijest postao je zaštitnim znakom mnogih vladara i naroda. Stari Grci povezivali su ga s vrhovnim bogom Zeusom, a Rimljani s Jupiterom. Zbog oštrine vida, zbog smjelog leta i pogleda uprtog prema Suncu, smatrali su ga božanskim glasnikom i izvršiteljem njegove volje. Simbolički se povezuje s čovjekovim nutarnjim stremljenjem prema uzvišenom.

Sunčana božanstva

Sunce koje se svakog jutra iznova rađa na istočnom horizontu i putuje nebom u svojoj sunčanoj barci ili kočiji, izvor je svjetlosti, topline i sveukupnog života. Nazivan je vladarom Neba, vidljivim bogom, svevidećim... Suncu posvećena božanstva imala su središnje mjesto u panteonima svih drevnih kultura. U Egiptu je to bio Ra, Helije u Grčkoj, Šamaš u Mezopotamiji, Surya u Indiji, Amaterasu u Japanu, Inti kod Inka... Smatrao se božanskim pretkom prvih kraljeva jer je kao gospodar neba imao svoje predstavnike na zemlji – sinove Sunca – koji su imali ulogu posrednika između neba i zemlje.