U svijetu sve fluidnijih orijentira i kriterija, dijete je uzdignuto na pijedestal i postalo je prezaštićeno, dok je nestao pojam roditeljskog i obrazovnog autoriteta. Takav odgojno-obrazovni pristup onemogućuje djetetu da se kali i nosi u borbi sa životnim izazovima. Ponovno se prepoznaje važnost autoriteta i discipline te posebno obiteljskog odgoja kao temelja svakog kasnijeg odgoja i obrazovanja jer čovjek samo odgojem postaje čovjekom.
Svako ljudsko biće ima svoja prava. No prava su neodvojiva od dužnosti, obaveze utemeljene na moralu ili zakonodavstvu. Danas se na sve strane deklamira o ljudskim pravima i poziva na svoja prava. Ono što održava društvo je izvršavanje dužnosti, stoga je potrebna promjena fokusa s prava na dužnosti. Put izgradnje i održavanja mira u društvu sastoji se u promicanju i ispunjavanju dužnosti, njegovanju suradnje i uzajamnog služenja.
Naše viđenje svijeta oblikuje niz vanjskih i unutarnjih utjecaja, od odgoja i obrazovanja, tradicije, javnog mnijenja do emocija i strasti itd. Iako je čovjeku prirođeno misliti, samostalno misliti znači osloboditi se tih utjecaja, uzdići svijest na višu razinu. Filozofija potiče na propitivanje i sagledavanje šire slike, odnosno, na sabrano samostalno mišljenje. Samostalno mišljenje osnova je filozofskog puta što podrazumijeva prodrijeti iza privida, do uzroka stvari, pa tako, prema delfskoj izreci, upoznati sami sebe, svijet i bogove.
Ralph Waldo Emerson, esejist, predavač, pjesnik i filozof, jedan je od najutjecajnijih mislilaca 19. stoljeća u Sjedinjenim američkim državama. Njegova knjiga Upravljanje životom u Europi tog vremena predstavljana je kao "zrela filozofija transatlantskog mudraca". U toj zbirci eseja na različite životne teme Emerson poručuje čovjeku da nije žrtva vanjskih okolnosti ili nesretne sudbine, nego da je njegov život u njegovim rukama i da ima slobodu upravljati vlastitim životom kao kapetan brodom.
Pojam empatije, aktualiziran krizom kroz koju prolazimo, označava suosjećanje kao sposobnost uživljavanja u emocionalna stanja, mišljenje i ponašanje drugih ljudi. Suosjećanje nalazimo u središtu svih religijskih i etičkih tradicija koje nalažu da postupamo prema drugima onako kako želimo da se postupa prema nama. Djelotvorno suosjećanje olakšava dublje povezivanje i razumijevanje drugih, a time i nas samih, ključ je suživota i ostvarenja čovjekove ljudskosti.
Dostojanstvo, kako to gordo zvuči! Obično se povezuje s društvenim položajem i časti, no manje s ljudskom nutrinom. Fernand Schwarz razmatra pojam dostojanstva kroz povijest iz filozofske perspektive. Ukazuje na često prisutno lažno dostojanstvo te potrebu vraćanja značaja dostojanstva kao nečega što dolikuje čovjeku. Jer sve što ne promiče dostojanstvo, vraća čovječanstvo unatrag i ugrožava njegov evolucijski doseg, dok nas djelovanje usklađeno s moralnim zakonom u nama uzdiže u dostojanstvu i vraća životu smisao.