Obitelj kao najstarija društvena institucija doživjela je drastičnu promjenu u zadnjih sto godina. Proširene obitelji koje su pružale materijalnu i moralnu potporu, no nametale određeni način života, zamijenile su nuklearne obitelji koje su ubrzo zapale u krizu. Moderni čovjek oslobodio se tradicije, ali je izgubio kriterije koji su ga usmjeravali u životnim odlukama.
Svakodnevni život danas je gotovo nemoguće zamisliti bez digitalnih tehnologija. Različite platforme, alatke i aplikacije sve su sofisticiranije, široko su dostupne i zadiru u sve segmente života. Mnoge od njih olakšavaju svakodnevni život, no ujedno su i poligon za oglašivače. To potiče konzumerizam, dok je u pozadini gomilanje profita koji internetske kompanije ostvaruju prodajom oglasnog prostora. Posljedice te pandemije tek se naziru. Ipak, problem nije u samoj digitalizaciji, već u njezinom neosviještenom korištenju.
Naše tehnološko doba potiče antropocentričan stav i iluziju da je čovjek nadređen prirodi, da je njen gospodar. Filozofska ekologija polazi od toga da su ljudi, uz ostala živa bića, sastavni dio žive Zemlje koja je naš dom te da način života moraju uskladiti s cjelinom u cilju opstanka. Ona upozorava da antropocentrizam i potrošački mentalitet ozbiljno ugrožavaju ravnotežu jer potiču neobuzdano iskorištavanje prirodnih izvora, ali i gomilanje otpada. Odgovornost je na svima nama koji smo žrtve konzumerizma. Nužno se vratiti jednostavnijem i svjesnijem načinu života, jer svaka učinjena šteta u prirodi posljedično utječe i na nas same.
Zabrinuti smo zbog problema koji pogađaju naša društva, gradove, države i planet, međutim, svatko od nas svakog dana ima priliku učiniti nešto da se to promijeni. Jedna od stvari koja može imati trajan učinak jest posvećivanje više pažnje našim potrošačkim navikama. Trebamo se suočiti sa stvarnim razlozima zbog kojih kupujemo jer u suprotnom nikada nećemo uistinu osjećati da imamo dovoljno. Svijet ima dovoljno da zadovolji svačiju potrebu, ali nema dovoljno da zadovolji svačiju pohlepu…