Obitelj kao najstarija društvena institucija doživjela je drastičnu promjenu u zadnjih sto godina. Proširene obitelji koje su pružale materijalnu i moralnu potporu, no nametale određeni način života, zamijenile su nuklearne obitelji koje su ubrzo zapale u krizu. Moderni čovjek oslobodio se tradicije, ali je izgubio kriterije koji su ga usmjeravali u životnim odlukama.
Neprestano smo na udaru deprimirajućih vijesti koje putem digitalnih medija pristižu s različitih krajeva svijeta. Čini se da njihova količina premašuje našu sposobnost asimilacije. Globalna situacija se preslikava i na osobni i obiteljski život, u kojem se također često osjećamo bespomoćno. Usred poteškoća, bitno je ne predati se pesimizmu. Važno je imati na umu da se u pozadini svega što se događa nalazi iskra svjetla i nade koju trebamo čuvati i koja će, prije ili kasnije, nadjačati tamu i donijeti vedrije i sretnije vrijeme.
Kultura odbacivanja moderni je fenomen izopćenja ili uskraćivanja podrške na društvenim mrežama javnim osobama ili tvrtkama nakon nekog postupka ili izjave koji se smatraju neprihvatljivim ili uvredljivim. Taj oblik bojkota nerijetko je i izraz netolerancije i kažnjavanja neistomišljenika. Sloboda govora se čini suvremenom temom, no o njoj su govorile različite filozofske tradicije koje sve ističu važnost promišljenosti u govoru i odgovornosti za ono što se govori jer ispravan govor temelj je dobrih međuljudskih odnosa.
Život pod pandemijskim ograničenjima bio je pun izazova, ali i prilika. Prilika da se zaustavimo i poslušamo naš nutarnji glas, preispitamo vlastite stavove i postupke, zapitamo se koliko smo zadovoljni svojim načinom života. Prilika uvidjeti potrebu za vanjskim i nutarnjim promjenama i novim životnim smjerom koji uključuje više altruizma i harmonije, a koji zauzvrat pružaju neočekivani izvor sreće.