Knjiga eseja Svakodnevni heroj o univerzalnim ljudskim pitanjima daje svjež pogled na život i budi ono herojsko u nama. Potiče na suočavanje i savladavanje izazova koje život svakodnevno postavlja pred nas, te na potrebu da svakodnevnim malim bitkama doprinosimo boljem svijetu.
ZNATI ILI POZNAVATI?
Ima tome već dosta kako je Bacon rekao da je “za neke ljude zadovoljenje znatiželje vrhunac znanja”. Ima već više od stoljeća kako je jedan veliki učitelj dodao da je “Bacon bio u pravu izrekavši ovu poznatu istinu, kao što su bili u pravu i oni koji su je spoznali prije njega, odvojivši mudrost od znanja”.
Širenje znanja na svim područjima – znanstvenim, filozofskim, umjetničkim, sociološkim, političkim, ekonomskim i mnogim drugima – dovelo je do stvaranja tržišta namijenjenog zadovoljavanju znatiželje, umjesto do ozbiljne razmjene znanja. A ako se znatiželja sama ne probudi ili uopće ne postoji, već će se pojaviti netko tko će na sebe preuzeti zadatak da je potakne kroz senzacionalističku propagandu i široku, neselektivnu upotrebu komunikacijskih medija.
Suvišno je reći da se znatiželja nikada ne zadovoljava na taj način, jer javnost, barem njen veći dio, nije u stanju proniknuti u dubinu tako različitih tema i zato jer navedene discipline mijenjaju svoje stavove i mišljenja jednakom brzinom kojom otkrivaju ili misle da su otkrile nove vidike u područjima svojih istraživanja. Tema i znatiželje tu i dalje, dakle, neće nedostajati.
No, učinimo korak dalje. Prijeđimo s obične znatiželje na razvijeno znanje, znanje produbljeno godinama učenja i rada. Iako bi ono moglo izgledati kao najviši cilj kojem treba težiti, ipak nije tako, jer to znanje pripada samo određenom dijelu osobe: umu, tijelu, osjećajima, ovisno o slučaju, ali će ono teško otvoriti veličanstvena vrata intuicije, skrivene sposobnosti duše, neugasivu čežnju za savršenstvom, ma što god učinili.
Upravo tu ulazimo u područje mudrosti. Doista znati daleko je više nego poznavati. To je znanje koje se ne zaboravlja, koje se ne nalazi samo na vanjskoj površini pamćenja, već u najdubljim porama istinskog bića. Ono što se doista zna, postaje dijelom nas samih. Pa tako, kao što biće uvijek “jest”, iako biće djeteta nije jednako biću odraslog čovjeka, tako mudrost obavezuje na sve veću zrelost s vremenom, koje postaje vječnost kada se odnosi na osobni rast.
Nalazimo se u razdoblju velikih osvajanja. Svi nam pokušavaju ponuditi ono najbolje. Zahtijevajmo onda ono najbolje i započnimo tražeći to od sebe samih. Tamo gdje položimo ruke, pogled, osjećaj ili ideju našeg nastojanja, učinimo to s osjećajem dostojanstva i savršenstva, s onom vizijom koja samom svojom širinom sjedinjuje znanosti, umjetnosti, religije i filozofije.
Na nama je da istinski znamo.
SVAKODNEVNI HEROJ
Među mnogim stvarima koje se “više ne nose” je heroizam, herojski smisao života. Ostaje mu prepušteno tek mjesto u knjigama koje čak nisu povijesne, već su samo fantastične priče za djecu koju se zabavlja herojima iz knjiga ili filmova, ukoliko psiholog ne intervenira kako takve priče štetno utječu na dječji duh.
No usprkos zahtjevima mode, život u svom bogatstvu nudi puno više heroizma nego što je to čovjek spreman prihvatiti. Ne radi se o velikim ličnostima, onima koji usprkos oblacima zavidnih kritika nastavljaju blistati vlastitim svjetlom u vremenu. Ne. Radi se o malim svakodnevnim herojima koji ostvaruju istinska junačka djela snagom dostojnom titana, iako su samo ljudi. Svaki čovjek posjeduje vlastitu snagu. Svatko ima vlastite osjećaje i vlastite ideje, svatko ima svoje snove, svoje težnje. Svatko ima vlastitu viziju kako promijeniti, poboljšati svijet, kako ga ostaviti barem malo drugačijim nego što ga je zatekao… A u tom “svakom”, sa spomenutim karakteristikama, nalazi se svakodnevni heroj, onaj koji se iz sve snage trudi postići puno ili barem nešto od spomenutog.
Kada bi neki nadareni pisac zapisao zgode i nezgode ovih anonimnih likova i dao im mogućnost izražavanja riječima, on bi ove osobe i događaje pretvorio u heroje i herojska djela jer bi znao istaknuti vrijednost svakog njihovog iskustva, junaštvo svakog trenutka.
Kad klasična filozofija veliča heroje čineći ih svima prepoznatljivima, mislim da se ne oslanja samo na junačke podvige u ratovima ili na ona djela koja ističu njihovo psihičko ili tjelesno umijeće. Mislim da se može, i to ne samo kod jednog filozofa, nazrijeti tih i suptilan poziv na oponašanje tih heroja iz jednostavnosti našeg vlastitog života, iz položaja borbe – zašto ne? – koju je Sudbina dodijelila svakome od nas ponaosob.
Zar ne osjećaš heroja u sebi?
Oslobodi mu malo mjesta i vidjet ćeš ga kako se uzdiže poput stupa u tvojoj vlastitoj nutrini.
Herojski smisao života ne iscrpljuje se jednom bitkom ili jednom teškoćom iz koje možemo izaći kao pobjednici. Zbog toga govorimo o smislu života, a ne o jednoj životnoj prilici. Životni smisao je poput glavne ceste: to je put koji s više ili manje stranputica vodi prema jednom cilju.
Heroizam se, dakle, sastoji u tome da se svaki dan svaki čin shvati kao kušnja u kojoj sudjeluju sve naše snage, od onih fizičkih do suptilnijih snaga inteligencije i duše. Ponekad ćemo pasti, a onda se toliko puta podignuti… Dakle, zar ne osjećaš heroja u sebi? Oslobodi mu malo mjesta i vidjet ćeš ga kako se uzdiže poput stupa u tvojoj vlastitoj nutrini.
Ovo je poziv onom herojskom u nama: biti drugačiji, biti bolji, biti istinoljubiv i častan, biti razborit u ime jedne prirodne filozofije, u trenucima kada se ljudi uporno trude uništiti radi izvještačenosti i neznanja.
Autor: Delia Steinberg Guzmán