Jedno od obilježja vremena u kojem živimo rastuća je svijest o egzistencijalnoj ugroženosti čovječanstva zbog nerazumnog i agresivnog odnosa prema planetu na kojem živimo. Negativni aspekti ljudskog djelovanja vode vidljivom i, prema mnogima, nepovratnom urušavanju ekosustava, što bi moglo rezultirati nestankom civilizacije, pa i samog čovječanstva. Zato je sve popularnija ideja “izlazne strategije” u vidu pronalaska novog nastanjivog planeta.
Ova se ideja živo dočarava u sve popularnijim SF filmovima koji prikazuju kako posljednji preživjeli napuštaju uništenu i pustu Zemlju i, nakon dramatičnog putovanja prazninom svemira, stižu do novog, djevičanski čistog planeta na kojem čovječanstvo dobiva priliku krenuti iznova. Godinama su ovakvi filmovi smatrani samo dobrom i uzbudljivom fikcijom, ali danas se njihov sadržaj sve češće doživljava kao moguć i za čovječanstvo gotovo jedini izlaz.
Oni koji ozbiljno razmatraju ovu mogućnost, oslanjaju se na gotovo eksponencijalni razvoj znanosti i tehnologije u posljednjih sto pedeset godina i očekivanje da će se tim tempom znanost i tehnologija nastaviti razvijati i dalje. Također, otkrićem prvog planeta koji kruži oko druge zvijezde 1992. godine, nade generacija astronoma da Zemlja nije jedini nastanjivi planet u svemiru postale su stvarnost.
No, koliko je ta mogućnost realna?
Teraformiranje Marsa
Jedna od najstarijih ideja o pronalasku nove Zemlje vezana je uz našeg najbližeg susjeda u Sunčevom sustavu – planet Mars. Iako je upola manji i udaljeniji od Sunca, najsličniji je Zemlji. Međutim, ta sličnost je astronomska, a ne biološka, što znači da u sadašnjim uvjetima ne može podržavati zemaljske oblike života. Prosječna temperatura Marsa je -65ºC, tlak na površini je 1% Zemljinog tlaka, što praktički predstavlja vakuum. Atmosfera se sastoji od 95% ugljikovog dioksida (CO2) i samo 0,13% kisika. Za usporedbu, Zemljina atmosfera ima 21% kisika i samo 0,093% ugljikovog dioksida. Najnovija istraživanja otkrila su da na Marsu ima vode, no ona je zaleđena na polarnim kapama i predstavlja samo 4% leda koji se nalazi na Antarktici.
Pa ipak, još sredinom prošlog stoljeća razrađivali su se mogući koncepti teraformiranja1 Marsa kojim bi se u daljoj budućnosti mogla stvoriti atmosfera pogodna za život, podići temperatura i otopiti led na polarnim kapama, stvarajući tako elementarne uvjete za život kakav imamo na Zemlji. No, ozbiljnije znanstvene studije pokazale su da čak i kad bismo uspjeli stvoriti takvu tehnologiju, ovaj bi nevjerojatno zahtjevan poduhvat trajao desecima pa i stotinama tisuća godina.
Potraga za novom Zemljom
Do danas je otkriveno više od pet tisuća ekstrasolarnih planeta. Već je utvrđeno da neki od njih posjeduju atmosferu, vodu u atmosferi, a možda i oceane. Astronomima su posebno zanimljivi planeti slični Zemlji koji se nalaze u nastanjivoj zoni zvjezdanog sustava2. Samo na temelju promatranja letjelice Kepler, otkriveno je devetsto stjenovitih planeta, od kojih se dvadeset tri nalaze u nastanjivoj zoni. Generalizacijom rezultata zaključeno je da bi gotovo svaka deseta zvijezda u našoj galaksiji mogla imati planet koji bi mogao podržavati neki oblik života. Čini se da je mogućnost pronalaženja planeta sličnog Zemlji samo pitanje vremena.
No, kakve su mogućnosti naseljavanja takvog planeta?
Prva prepreka je udaljenost. Najbliža zvijezda Alfa Centauri udaljena je od nas 4,2 svjetlosne godine. Nedavno je utvrđeno da ima planet u nastanjivoj zoni koji je po veličini sličan Zemlji. Kada bismo do njega putovali brodom sto puta bržim od Voyagera, trenutno najbrže sonde koju je čovjek stvorio, trebalo bi nam osamsto godina ili trideset generacija. No, čak i da prihvatimo mogućnost da će znanost i tehnologija ostvariti čudesan napredak i da će putovanje do nove Zemlje trajati puno kraće, gotovo je sigurno da ga nećemo moći naseliti. Prema današnjim znanstvenim spoznajama o prirodi zemaljskog života, nije dovoljno da je planet odgovarajuće veličine i temperature; on mora posjedovati i biosferu savršeno kompatibilnu našoj fiziologiji. “Sitnice” kao što su prejako zračenje zvijezde, slabo magnetno polje planeta koje ne može zaštititi od prejakog zračenja, 2% ugljikovog dioksida u atmosferi ili velika kiselost oceana, učinili bi nam život nemogućim.
Jedini planet izbora
Prema onome što znamo o geološkoj i biološkoj povijesti Zemlje, život kakav nam je poznat moguć je samo na njoj jer je rezultat četiri milijarde godina suživota sa Zemljom.
Život na Zemlji razvijao se međudjelovanjem mnogobrojnih geoloških, kemijskih, fizikalnih i bioloških procesa koji su se odvijali milijardama godina. Planet je iznjedrio život, ali i život je oblikovao planet učinivši ga nastanjivim. Naprimjer, od pet tisuća poznatih minerala, od kojih su mnogi esencijalni za životne procese, tri tisuće i petsto ih je stvoreno biološkim procesima ranog života. Porast razine kisika u atmosferi započeo je prije dvije i pol milijarde godina pojavom jednostaničnih fotosintetskih organizama, a današnju razinu od 21% dosegao je tek prije petsto četrdeset milijuna godina kada započinje takozvana Kambrijska eksplozija. Tek tada započinje razvoj složenih višestaničnih organizama, biljaka i životinja te njihovo širenje morem i kopnom. Dakle, uvjeti za život kakav danas poznajemo nastali su tek u zadnjoj desetini ukupne povijesti Zemlje.
Kepler-452b je dosad najbliži otkriveni planet podudaran sustavu Zemlja-Sunce. Radi se o planetu otkrivenom 2015. g. čiji je promjer samo jedan i pol put veći od Zemljinog, koji kruži unutar nastanjive zone zvijezde vrlo slične našem Suncu. Godina na Kepleru-452b traje 385 dana, samo nekoliko tjedana duže od godine na Zemlji. Planet je samo 5% udaljeniji od svoje matične zvijezde u odnosu na Zemljinu udaljenost od Sunca. Matična zvijezda Keplera-452b je 20% svjetlija i ima promjer 10% veći od Sunca. Sličnosti su zaista izvanredne. John Grunsfeld iz NASA-ina Direktorata za znanstvene misije kaže: “Ovaj uzbudljivi rezultat dovodi nas korak bliže pronalasku Zemlje 2.0.”
Odnos živih bića i planeta na kojem se odvija život jedinstven je i neponovljiv. Ljudsko tijelo, oblikovano tijekom milijuna godina evolucije, savršeno je prilagođen biološki sustav, povezan na svim razinama s planetom i njegovim životom. U našem tijelu živi trideset devet bilijuna mikroorganizama koji su u određenoj simbiozi sa stanicama našeg tijela. Hrana koju jedemo, voda koju pijemo, zrak koji udišemo savršeno odgovaraju našem tijelu. Tisućama niti neodvojivo smo povezani sa živim svijetom Zemlje i zato je gotovo nemoguće pronaći svijet koji bi nam u potpunosti odgovarao.
Pred nama je samo jedna mogućnost: promijeniti odnos prema planetu na kojem živimo i poduzeti sve što je u našoj moći da pomognemo ponovnoj uspostavi prirodne ravnoteže stvarane milijunima godina. Tehnologiju i znanje već posjedujemo. Potrebna je samo jasna i čvrsta volja da to učinimo.
1 Teraformiranje je hipotetski proces atmosferskog, temperaturnog i ekološkog prilagođavanja nekog planeta kako bi bio što sličniji Zemlji i tako omogućio uvjete za život.
2 Nastanjiva zona je područje u orbiti zvijezde u kojem planet ima temperaturu na kojoj voda može biti u tekućem obliku, što se smatra temeljnim astronomskim uvjetom za pojavu života kakav poznajemo. Ako je planet preblizu svojoj zvijezdi, kao naš Merkur, voda ispari, a ako je predaleko, zaledi se.
Autor: Branislav Vukajlović
