Znanstvena izvješća o ozbiljnoj narušenosti ekosustava Zemlje izazivaju zabrinutost i podižu svijest o egzistencijalnoj ugroženosti čovječanstva. Sve je popularnija ideja pronalaska "nove Zemlje". No, život kakav nam je poznat razvijao se milijardama godina. Zemlja je iznjedrila život, a ljudsko tijelo prilagođeno je životu na njoj i s njom povezano na svim razinama. Preostaje nam promijeniti odnos prema Zemlji i dati svoj doprinos vraćanju prirodne ravnoteže.
U srcu Sahare, najveće pustinje na Zemlji, usred nepreglednog pješčanog prostranstva nalaze se geološka i antropološka svjedočanstva drukčije prošlosti. Nekada je obilovala rijekama i jezerima, florom i faunom, a pretpovijesni crteži opisuju religijske i plemenske svečanosti te prizore iz svakodnevnog života. Pustinja se i dalje širi kao posljedica prirodnog, nepoznatog uzroka, no sve pojave, pa i klimatske, odvijaju se ciklički, u određenom ritmu, stoga je za očekivati da će Sahara opet jednom u dalekoj budućnosti bujati životom.
Drvo je drevni simbol s korijenjem u zemlji i granama koje sežu u nebo. Deblo koje se nastavlja u grane, grančice i listove, manifestacija je mnogostrukosti iz jedinstva, dok korijeni produbljuju metaforu jedinstva koje izvire iz nevidljivog izvora. Od korijena do lišća drvo podržava život mnogih bića. Ta dugovječna, postojana bića pokazuju nam kako se uskladiti s ritmovima prirode i ciklusima života, kako ustrajati u teškim prilikama, kako ostati ukorijenjeni dok se uzdižemo prema svjetlu.
Ekološki problemi nezaustavljivo rastu, a sve dosadašnje mjere ne donose rezultate jer se ne bave uzrokom krize. Nužan je pomak u svijesti i u načinu na koji doživljavamo prirodu, naše mjesto i ulogu u njoj. Zapadna je civilizacija izdvojila čovjeka iz cjeline prirode, koju objektivizira i doživljava kao resurs, što je otvorilo put prema njenom prekomjernom iskorištavanju i uništavanju. Vraćanje čovjeka u prirodne okvire obnovit će osjećaj jedinstva s prirodom, poštovanje i odgovornost prema prirodi, a to će vratiti ekološku ravnotežu.
Špilja Son Doong u Vijetnamu jedna je od najfascinantnijih špilja na svijetu. Sastoji se od ogromnih prostorija, podzemnih riječnih tokova, slapova, mnoštva golemih stalaktita i stalagmita. Urušavanje stropa špilje omogućilo je prodor svjetla u njezinu unutrašnjost i razvoj jedinstvenog ekosustava bogata i rijetkim oblicima života. Službeno otkrivena prije desetak godina, špilja Son Doong je i rijedak primjer netaknute prirode.
Vuka od davnina prate mnoge predrasude. Činjenica da u nedostatku plijena napada domaće životinje dovela ga je do ruba istrebljenja u mnogim dijelovima Europe. Čovjeka, kao jedinog prirodnog neprijatelja, izbjegava i stoga nam je nedovoljno poznat. Novija istraživanja pokazuju da su odnosi i ponašanje unutar hijerarhijski ustrojenih čopora usporedivi s ljudskim. Slika o vuku se mijenja i sve ga se više smatra važnim čimbenikom stabilnosti cjelokupnog ekosustava.