Svemir promatran teleskopom i mikroskopom svemir je veličanstvenog i zadivljujućeg reda. Za mnoge beživotan, a za mudre svemir posvuda prisutnog Života, odnosno evoluirajuće svijesti koja se širi u rasponu od najjednostavnijih do najsloženijih oblika života. Sve je utjelovljenje jednog Duha, sve je povezano u simfonijsku cjelinu. Tek kada čovjek spozna sebe kao dio tog Duha, otkriva svoju bit i svrhu, a probuđena volja preuzima vodstvo i radi na dobrobit svih živih bića.
Iako ispunjen vedrim blagdanskim ozračjem, prosinac nas neumoljivo suočava s prolaznošću vremena. Ispraćamo staru i dočekujemo novu godinu, razmišljamo o protekloj godini, ali i o novim počecima. Čini nam se da vrijeme nezaustavljivo teče iz prošlosti u budućnost, sve donosi i odnosi, i usprkos promjenama koje nam donosi – vječno traje. Ulazeći u novu godinu pozdravimo još jedan korak vječnosti koji se prostire pred nama.
Promjene su prirodno obilježje života, ništa nije trajno ni vječno, vrijeme mijenja sve stvoreno. Svaka promjena donosi novo iskustvo. No, promjene kojima svjedočimo iznenađuju brzinom i intenzitetom. U prvi plan izbijaju zakon jačeg, sebičnost, urušavanje moralnih vrijednosti. Obično mislimo da sami ne možemo utjecati na promjene u svijetu, no svatko od nas u svom okruženju može biti primjer izražavanja humanih vrijednosti kako bi ovaj svijet učinio boljim.
Rođen kao rob, stoički filozof Epiktet smatrao se slobodnim jer sloboda je za njega nutarnje stanje. Isticao je kako je važno prihvatiti vlastitu sudbinu i dobro odigrati dodijeljenu ulogu jer svaka uloga povlači obaveze čije izvršavanje pridonosi uređenosti univerzuma. Njegova je škola stekla velik ugled, a učenici su mu bili čak i carevi Marko Aurelije i Hadrijan. Podučavao je kroz razgovore koji su poticali na primjenu filozofije u svakodnevnom životu.
U svemu manifestiranom očituje se jedan Život koji teče u beskrajnim strujama, otkrivajući bezbrojnu raznolikost oblika. Ljepota oblika, bilo u prirodi ili u umjetnosti, ima moć ganuti nas, oduševiti, povesti uvis. Ljepota kao božanski odraz utjelovljuje zakon harmonije koji postoji i u čovjeku i s njim rezonira. Stoga nas može dovesti u dodir s Ljepotom u najuzvišenijem smislu, gdje su Ljepota, Dobrota, Istina aspekti iste stvarnosti. Istinska je umjetnost izraz težnje za Ljepotom, za očitovanjem nevidljivog Života koji u ljepoti pronalazi puni procvat.
U eleuzinske misterije bili su upućeni mnogi helenski filozofi, pjesnici, umjetnici i državnici. No, što se pritom odvijalo, zavijeno je velom tajne jer su inicirani bili vezani strogim zavjetom šutnje. U središtu misterija bio je kult božice Demetre i Perzefone. Cikličko odlaženje Perzefone u Hadov podzemni svijet i vraćanje na zemlju majci Demetri simbol je zimskog umiranja i proljetnog buđenja prirode, kao i smjene ovostranih i onostranih etapa čovjekova života.
Paracelzus, slavni renesansni liječnik, bio je jedan od najvećih erudita svog vremena čija djela odražavaju duboka znanja o svemiru, prirodi i čovjeku. Nastavljajući učenja mnogih filozofa i mistika, Priroda je za njega veliki živi organizam, makrokozmos, od kojeg je čovjek, mikrokozmos, nedjeljiv. Isti principi i energije djeluju u Prirodi i u čovjeku. On spoznaje nevidljive veze između makro i mikrokozmosa te ih koristi za čudesna izlječenja. Svojim će stavovima uzdrmati srednjovjekovne poglede i utjecati na formiranje novog svjetonazora.
Poslije duge hladne zime Proljeće nas opet zove: "Iz ladica izvadite One vaše lijepe snove I krenite sada za mnom;
Pogled na more nikoga ne ostavlja ravnodušnim, bilo da blista u jutarnjem suncu ili se zlati u sutonu, bilo da miruje u bonaci ili bjesni u oluji. Moćno je i nepredvidivo, zastrašuje, zadivljuje i zove… Vezuje se uz prvobitnu materiju, u svojim njedrima čuva sjećanje na prošla vremena i na začetke života. Njegov široki beskraj ispunjava neizrecivom čežnjom, kao i zvjezdano nebo. More je simbol vječnosti i beskonačnosti koji u čovjeku budi pjesnika i filozofa.
Kraj stare i početak nove godine prilika je da sagledamo vlastiti život i svijet u kojem živimo, da se osvrnemo unatrag i pogledamo prema budućnosti koja se prostire pred nama. Živimo u vremenu obilježenom krizama i mnogobrojnim nedaćama, ali to nije razlog za očajavanje i malodušnost. Vrijeme je da prihvatimo teškoće kao sastavni dio života i pokušamo probuditi nutarnju snagu da bi pronašli izlaz iz njih i hrabro nastavili dalje ususret sudbini.