Ludwig van Beethoven, jedan od najznamenitijih skladatelja zapadnoeuropske glazbe, bio je glazbeno čudo od djeteta. Zbog gubitka sluha morao se odreći pijanističkih nastupa pa je svu svoju kreativnost usmjerio na skladanje. Bio je poznat po žestokom temperamentu i neuglađenosti, no usprkos tome, glazbeni je genij herojskim naporima izrazio ono najbolje što je nosio u sebi. Njegova uzvišena glazba dio je kulturne baštine čovječanstva.
Richard Wagner svoju je operu Parsifal nazvao "sakralnom muzičkom dramom". U njoj objedinjuje tekst, glazbu i scensku radnju u težnji da po uzoru na antičko kazalište gledatelja učiniti sudionikom drame. Radnja se zasniva na mitu o vitezovima Okruglog stola i svetom Gralu te vječnom sukobu između dobra i zla. Podlegavši kušnji, ranjeni kralj ne može obavljati dužnosti čuvara Grala pa ni očuvanja mira i pravde u kraljevstvu. Čist i prostodušan Parsifal pomoći će uspostavi narušene harmonije i postati čuvar svetog Grala.
Mač, simbol zakona, neumoljive pravde i nepobjedivog duha, nekad je imao veliku vrijednost kao viteško oružje i statusni simbol. Mačevi mitskih heroja imali su svoja imena, a najpoznatiji su: Excalibur – mač kralja Arthura, Balmung – mač iz nordijske mitologije i japanski mač Kusanagi. Iako su mačevi i viteške titule odavno prošlost, ideal koji ih je pokretao još uvijek je živ jer viteštvo je stanje duha u kojem čovjek teži časnom i dostojanstvenom življenju.