psihologija

Parsifal

Richard Wagner svoju je operu Parsifal nazvao "sakralnom muzičkom dramom". U njoj objedinjuje tekst, glazbu i scensku radnju u težnji da po uzoru na antičko kazalište gledatelja učiniti sudionikom drame. Radnja se zasniva na mitu o vitezovima Okruglog stola i svetom Gralu te vječnom sukobu između dobra i zla. Podlegavši kušnji, ranjeni kralj ne može obavljati dužnosti čuvara Grala pa ni očuvanja mira i pravde u kraljevstvu. Čist i prostodušan Parsifal pomoći će uspostavi narušene harmonije i postati čuvar svetog Grala.

C. G. Jung – Čovjek koji je “vratio” simbole

Psiholog i psihijatar Carl Gustav Jung sam se nazivao istraživačem zagonetke ljudske duše. Tim tragom, proučava filozofiju, religiju, različita stara učenja i utemeljuje arhetipsku psihologiju. Otkriva da je nesvjesni dio čovjekova života ništa manje stvaran od svjesnog, te da iz kolektivno nesvjesnog potječu urođeni obrasci ponašanja ili arhetipovi. Posrednici između te dvije stvarnosti jesu simboli. Jung ističe važnost simbola u osvještavanju i oslobađanju od nesvjesnog na putu čovjekova nutarnjeg odrastanja i samospoznaje.

Erich Fromm: Umijeće ljubavi

Psihoanalitičar i filozof Erich Fromm u djelu Umijeće ljubavi sveobuhvatno istražuje temu ljubavi i raskrinkava stereotipe. Razlikuje zrele od nezrelih oblika ljubavi. Ako čovjek voli samo jednu osobu, a ravnodušan je prema svima drugima, to naziva pseudoljubav. Čovjek ne može istinski voljeti drugu osobu ako ne voli cijelo čovječanstvo, uključujući sebe. Zrela ljubav doživljaj je jedinstva sa svim ljudima, to je za njega vrlina o kojoj govore svi veliki religijski i filozofski sustavi. To je umijeće za čiji je razvoj potrebno znanje i trud.

Svijest

Drevne tradicije definiraju svijest kao polazište, proces i cilj evolucije svakog živog bića. Od svih živih bića na Zemlji čovjek ima najrazvijeniju svijest pa se ipak nalazi tek u jednoj od etapa razvoja svoje ljudske svijesti. Razvoj čovjeka podrazumijeva buđenje svijesti kroz svakodnevne kušnje koje vode nutarnjoj transformaciji. Širenje svijesti uključuje voljni napor koji oživljava i pokreće sve njegove dimenzije i harmonizira ih. Njegovo djelovanje tada postaje ispravno i očituje pravu prirodu čovjeka.

Inicijacija

Moderno društvo, okupirano materijalnim napretkom, živi u osiromašenom, desakraliziranom kozmosu u kojem nema inicijacije pa niti znanja o onom bitnom. Inicijacija kao most između profanog i sakralnog u tradicionalnim je društvima imala izuzetno važnu ulogu. Smatrali su je načinom približavanja čovjeka vlastitoj biti i biti svijeta koji ga okružuje. Gotovo svi veliki filozofi, umjetnici, znanstvenici bili su inicirani te tako upućeni u svrhu i smisao života, a taj duboki uvid progovarao je kroz njihovo stvaralaštvo.

Naša raspoloženja i tri gune

Naša raspoloženja, kao i sve u prirodi, podložna su ritmičnoj izmjeni ciklusa aktivnosti i pasivnosti, svjetla i tame. Sve te promjene, prema učenjima Istoka, izraz su triju guna, triju svojstava manifestirane prirode: mirovanja, pokreta te stanja ravnoteže ili harmonije. Život pulsira između mirovanja i pokreta težeći harmoniji. Tri gune ne možemo izbjeći no umjesto da one vladaju nama, mi trebamo vladati njima, svjesno upravljajući svojim unutarnjim stanjima.

Stanislavski – glumom do istine

Konstantin Stanislavski, ruski režiser, glumac i teatrolog, istaknuta je ličnost glumačke umjetnosti XIX. i XX. stoljeća. Teatralna gluma njegova vremena koja je gotovo karikirala ljudska stanja i emocije nagnala ga je na uvjerljivo prikazivanje ljudskog iskustva. Razvio je umjetnost proživljavanja koja je zahtijevala uranjanje u djelo i lik te produbljenu psihološku interpretaciju da bi se poruke što bolje prenijele publici i potaknule njezin odziv. Metoda Stanislavskog imala je golemi odjek i promijenila je glumačku tehniku širom svijeta.

Usudi se živjeti u harmoniji

Život pod pandemijskim ograničenjima bio je pun izazova, ali i prilika. Prilika da se zaustavimo i poslušamo naš nutarnji glas, preispitamo vlastite stavove i postupke, zapitamo se koliko smo zadovoljni svojim načinom života. Prilika uvidjeti potrebu za vanjskim i nutarnjim promjenama i novim životnim smjerom koji uključuje više altruizma i harmonije, a koji zauzvrat pružaju neočekivani izvor sreće.

Jesu li nutarnji i vanjski mir mogući?

Odsustvo mira obilježje je modernog svijeta i čovjeka. Za mir u svijetu ključan je mir u čovjeku. Za to je potrebno uskladiti misli, osjećaje, riječi i djela te slijediti ono što smatramo ispravnim. Pronalaženju nutarnjeg mira pomaže promatranje Prirode da bismo uvidjeli da je sve stvoreno povezano i dio božanskog plana te da svatko ima svoj put, svoj način postojanja i izražavanja. To uklanja nerazumijevanje i vodi izgradnji mirnog suživota s drugim ljudima i svime stvorenim.

Motivacije

Svatko ima nešto što ga pokreće, motivira prema ostvarenju određenog cilja. Motivacija se smatra ključem uspjeha, a nedostatak ili gubitak motivacije razlogom neuspjeha. Ako naša motivacija ovisi o vanjskim poticajima i drugim ljudima, nestabilna je i prolazna. Ako je ukorijenjena u vrijednostima koje smo svjesno usvojili i kojima težimo, bez obzira na prepreke ili nagrade, vodi plemenitom cilju. Prolazne motivacije treba pretvoriti u neprolazne, koje dolaze iz čovjekove stvarne biti i daju mu krila za njegovo potpuno ostvarenje.