Upečatljiv paradoks znanstveno-tehnološkog doba je taj da su svi aspekti materijalnog života olakšani, dok je duhovna dimenzija postojanja sasvim zanemarena. Danas čovjek upravlja različitim strojevima, ali ne zna biti nasamo sa samim sobom, ne zna kako obuzdati nagone ili probuditi duhovnost. Također, paradoks je da u novom dobu ponovno postaje aktualna stara znanost upoznavanja samog sebe koja u sebi sjedinjuje filozofiju, religiju i znanost.
Živimo u eri komunikacija u kojoj se komunikacijska sredstva neprestano umnožavaju. Istovremeno je uočljiv i proturječan fenomen: rastuće udaljavanje, sve manje i sve teže komuniciranje. Prevladava brza, kratka razmjena informacija uz osiromašivanje jezika. Nedostaje živi razgovor za koji je potrebno znati slušati i znati govoriti. Dobar razgovor je poput glazbenog umijeća u kojem se instrumenti usklađuju i stvaraju suzvučje, što omogućuje razmjenu misli i osjećaja i utire put prema harmoničnim međuljudskim odnosima.