Oziris

Pojam vladara u Starom Egiptu

Poimanje vladara i kraljevske vlasti u starom Egiptu omogućuje nam približiti njegov tajanstveni svijet. Egipćanima je zemaljski Egipat bio slika nebeskog Egipta. Kao što su božanstva imala zadaću održavati red na nebu, faraon, koji je smatran sinom Božjim, činio je to isto na zemlji. Vladari su, zajedno s narodom, složno nastojali ispuniti svoju dužnost i očuvati sklad, što je rezultiralo najmanje tritisućljetnim postojanjem Egipta.

Heliopoliska eneada

Unutrašnji zidovi piramida V. i VI. dinastije nose zapise s prikazom egipatske kozmogonije, religije i kulture. Jedan od najstarijih takvih tekstova pronađen je nadomak Kaira, u nekadašnjem Heliopolisu, gradu boga Sunca-stvoritelja, i govori o postanku eneade, devetero bogova, i njihovim ulogama u stvaranju i održavanju svijeta. Eneada opisuje put silaska nevidljivog u vidljivo tijekom kojeg se gradio most od neba do zemlje, od božanskog do ljudskog.

Mjesec i vrijeme

Mjesec, Zemljin prirodni satelit i nama najbliže nebesko tijelo, uvijek je istim licem okrenut prema Zemlji. Na svom putu oko Zemlje Mjesec pokazuje četiri mijene. Vrijeme mjereno Mjesečevim mijenama u tijesnoj je vezi sa stvarnošću života i prirodom, plimom i osekom, kišom, sjetvom i žetvom te s godišnjim proslavama.

Izlazak duše na svjetlost Sunca – Egipatska knjiga mrtvih

Izlazak duše na svjetlost Sunca zbir je recitativa ili magijskih formula poznatiji kao Knjiga mrtvih. Kako su recitativi pronađeni urezani na zidove piramida i sarkofaga ili ispisani na papirusima položenim uz mumije, obično ih se povezuje uz posmrtne obrede, no, koja im je bila istinska namjena?

Mit o Ozirisu

Mit o Ozirisu je univerzalni mit o besmrtnosti duše i postojanju kozmičke sudbine u kojoj čovjek treba svjesno i aktivno sudjelovati. Ovo je mit o nutarnjem uskrsnuću čovjeka, o uskrsnuću na inicijatski način. U Egiptu se inicijacija shvaćala kao mogućnost ubrzanja jednog prirodnog procesa – evolucije čovjekove svijesti.