Seti II.
Peti po redu vladar XIX. dinastije drevnog Egipta, Seti II., vladao je u razdoblju od 1204. do 1198. g. pr. Kr. Njegovu kratku vladavinu obilježili su brojni sukobi za prijestolje s Amenmessom, koji je vladao također kratko, tek dvije ili tri godine.
Seti II. bio je sin kralja Merneptaha i kraljice Isetnofret. Njegovo vladarsko ime je bilo Userkheperure Setepenre, što znači: “Moćne su manifestacije Ra” ili “Raov odabrani”. Njegova žena Tausret sahranjena je u blizini njegove grobnice. Imao je samo jednog sina, Seti-Merneptaha, koji je umro prije svog oca.
Prva istraživanja njegove grobnice obavio je 1738. godine Richard Pococke, svećenik putnik i putopisac engleskog porijekla; no tek je Howard Carter, čuveni engleski arheolog i egiptolog, u potpunosti izvršio otkopavanje 1904. godine. Grobnica je zatim bila neka vrsta radionice za čišćenje predmeta pronađenih u grobnici kralja Tutankhamona.
Grobnica Setija II., KV15, duga je 298 metara i građena je prema jednostavnom planu. Jednostavnost konstrukcije i nedovršenost same grobnice odražavaju kaotičnu atmosferu u vrijeme vladavine Setija II. Po otkrivanju njegova groba pronađen je samo otvoren sarkofag, bez poklopca. Zanimljivo je da je poklopac s natpisom “Seti II.” pronađen na sarkofagu u kojem se nalazio Amenhotep III., dok je mumija Setija II. pronađena u grobnici KV35 koja je korištena kao neka vrsta skladišta za mumije. To nije bio rijedak slučaj, jer su svećenici sklanjali mumije na “sigurno”. Smatra se da je njegov sarkofag najmanji od svih ikada pronađenih u Novom kraljevstvu.
Zanimljivo je također da je 1908. godine egiptolog Edward R. Ayrton u Dolini kraljeva pronašao mali grob, KV56, u kojem se nalazila mala zbirka nakita s ugraviranim imenom Setija II.
Grobnica Setija II. sastoji se od tri duga hodnika koji prethode pogrebnoj odaji. Između hodnika i pogrebne odaje postoje još dvije odaje: jedna manja i druga veća.
Prvi hodnik je ukrašen udubljenim i izdignutim reljefima, dok je ukrašavanje ostatka grobnice vjerojatno završeno tek poslije kraljeve smrti i izvedeno je samo oslikavanjem.
Živopisni su prikazi samog faraona koji prinosi darove bogu Ra i Sokaru (božanstvu s likom sokola, koji je također povezivan s Ozirisom i Ptahom), kao i prikazi sedamdeset i pet manifestacija boga Sunca u trećem hodniku. Na stropu trećeg hodnika nalazi se ptica s glavom ovna koja predstavlja dušu boga Ra. Snaga simbola ostavlja još jednom bez riječi.
Posljednje dvije odaje koje prethode pogrebnoj odaji još su zanimljivije. U manjoj se nalaze brojni misteriozni prikazi faraona Setija II. koji asociraju na statue pronađene u grobnici kralja Tutankhamona. Neke od njih prikazuju faraona na leđima pantere, na lađi od papirusa; ali i božanstva kao što su Ptah, Oziris, Anubis, Horus, Geb, Šu, čiji nas simbolizam upućuje na vezu dva života: zemaljskog i nebeskog.
Pogrebna odaja vjerojatno je najmanja od svih. Na njezinim zidovima prikazani su šakali kao simboli Anubisa, a iznad samog sarkofaga, podignemo li pogled gore, vidjet ćemo prikaz boginje Nut s raširenim krilima – simbol Neba, koja kao da čeka dušu faraona, da je obgrli i olakša joj prelazak u njezino carstvo.
Priredila: Ksenija Nikčević
Grobnica Tausret i Setnakht
Ova grobnica, označena kao KV14, predstavlja jednu od najneobičnijih i najvećih u Dolini kraljeva. Iako je pronađena još u antičko doba, zna se da ju je proučavao i francuski egiptolog Victor Loret koji je u njoj pronašao mnoge mumije faraona iz XIX. i XX. dinastije, a detaljnije je proučavana tek u razdoblju od 1983. do 1987. godine.
Obuhvaća dvije grobnice, jednu koja je pripadala Tausret, posljednjoj kraljici XIX. dinastije, ženi faraona Setija II., te drugu faraona Setnakhta, prvog kralja XX. dinastije.
Grobnica je prvotno građena za Tausret. Izgradnja je započeta još za života njezinog supruga Setija II., a nastavljena u vrijeme vladavine njegova sina faraona Siptaha.
Oko 1190. g. pr. Kr. Tausret postaje Siptahova koregentica i započinje radove na drugoj pogrebnoj odaji čije dimenzije odgovaraju jednoj vladarici. Tada su ulazi u grobnicu i sami hodnici prilagođeni da bi mogli primiti raskošan kraljevski sarkofag. Kada je oko 1187. g. pr. Kr. postala faraon, naredila je modifikaciju grobnice uz prizore koji prikazuju njezin novostečeni status. Tausret je vladala Egiptom sedam godina, a to uključuje i godine vladanja uz svog posinka. Njezina je vladavina okončana nemirima i građanskim ratom. Prijestolje je zatim preuzeo Setnakht, osnivač XX. dinastije.
Iz nepoznatih razloga i suprotno dotadašnjim običajima, Setnakht je sahranjen u grobnici namijenjenoj Tausret. U grobnicu je dodao kartuše sa svojim imenom, dok je neke Tausretine izbrisao. Nakon svih izmjena, ova je grobnica postala jedna od najdubljih i najdužih u Dolini.
Kratki ulazni hodnik slijede tri duža hodnika ukrašena reljefnim scenama iz Knjige mrtvih te kraljice koja prati Siptaha do Horusa, Anubisa i Ozirisa, čiji je prikaz kasnije zamijenjen prikazom Setija II. Grobnica se dalje proteže kroz hodnike i prolaze koji sadrže scene iz Knjige mrtvih. Tu su i prikazi iz Knjige vrata i završne scene iz Knjige pećina, a ukrašena je i astronomskim simbolima na svodu polukružnog profila. Slijede hodnici ispunjeni scenama iz Amduata1.
Svod druge pogrebne odaje također je oslikan astronomskim simbolima, a zidovi su ukrašeni scenama iz Knjige vrata. Tu je pronađen i polomljeni sarkofag koji predstavlja dio rijetke pogrebne opreme koju su arheolozi zatekli.
Grobnica je jedinstvena jer su gotovo svi faraoni pokopani u Dolini kraljeva imali vlastite grobnice, dok je Setnakht pokopan u grobnici koja je izgrađena za Tausret.
1Knjiga tajne dvorane koja opisuje putovanje boga Sunca Ra tijekom dvanaest noćnih sati.
Priredila: Maša Jovanović
Nefertari
Među svim grobnicama u Dolini kraljeva i kraljica jedna je najljepša. Dobila je nadimak Sikstinska kapela drevnog Egipta, a pripada kraljici Nefertari Meritmut, prvoj ženi Ramzesa II., Ramzesa Velikog, trećeg faraona XIX. dinastije.
Kada ju je 1904. godine otkrio talijanski arheolog Ernesto Sciaparelli, u njoj je pronašao samo nekoliko preostalih predmeta, ukrasne figurice, vaze, par dobro očuvanih sandala, ostatke zlatne narukvice, dijelove kraljičinih mumificiranih nogu… i 483 kvadratna metra zidova nestvarno oslikanih prikazima božanstava: Oziris, Anubis, Izida, Hathor, Maat, Ra, Amun… i među njima nesvakidašnje lijepa kraljica Nefertari. Ružičasti granitni sarkofag je uništen, a što se dogodilo s kraljičinom mumijom još je uvijek nepoznanica. Dio predmeta iz te grobnice trenutno se nalazi u muzeju u Torinu, a dio u Muzeju lijepih umjetnosti u Bostonu.
Udata za petnaestogodišnjeg Ramzesa II., dok još nije bio vladar, trinaestogodišnja Nefertari bila je plemićkog, ali ne i kraljevskog roda. Visokoobrazovana, vodila je državu uz muža, bavila se politikom, korespondencijom s drugim vladarima, pratila ga u ratnim pohodima, sudjelovala u raznim državnim ceremonijama, uređivala dvorski i duhovni život Egipta i pored svega bila majka. Teško je s ove vremenske udaljenosti opisati kraljicu Nefertari.
Miljenica boginje Mut, Ispravna pred Bogom, Najljepša od svih, Dama od milosti, Božja supruga, Ona radi koje Sunce sija… neki su od naziva koji su joj dani i dovoljno govore.
Sama grobnica sastoji se od dvije razine, s ukupno sedam odaja i dva stepeništa, pri čemu su zidovi svih odaja oslikani, uključujući i stepeništa. Posjetitelj na prvoj razini ulazi u veću odaju od koje se desno nastavljaju dvije manje. Na donjoj razini je velika pogrebna odaja s četiri velika stupa, također oslikana sa svih strana, i tri manje odaje do kojih se iz nje dolazi.
Živjela je u 13. st. pr. Kr. otprilike četrdeset do pedeset godina, dok ju je Ramzes II. s devedeset godina značajno nadživio.
Grobnica je jedna od najvećih u Dolini kraljica. Svod čitave grobnice oslikan je tisućama zlatnih zvijezda na plavoj pozadini. Rijetkost je da grobnica ima tako očuvane i živopisne freske s mnoštvom pažljivo izvedenih detalja koje predstavljaju ogroman broj scena putovanja u zagrobni život. Nefertari na svakoj nosi bijelu lanenu haljinu, simbol čistoće. Crte lica su pažljivo izrađene, a boja puti neuobičajeno svjetlija nego u ostalim grobnicama kraljeva i kraljica. Odlično očuvane freske ostavljaju dojam kao da su nedavno slikane. Ispisani odlomci iz Knjige mrtvih smjenjuju se s freskama koje prikazuju Nefertari elegantnu i dostojanstvenu kakva je bila za ovozemaljskog života. Prekrasna dok igra igru senet, nudi ponude bogovima, daje platno bogu Ptahu, prima zaštitu krilate boginje Maat, dok je vodi božica Izida, u susretu s Ozirisom…
Ono što začuđuje jest da se ni na jednom mjestu u grobnici ne spominje vladar Ramzes II., niti je prikazan ni na jednoj slici. To je jedna od počasti koju je veliki muž odao svojoj velikoj ženi. I bez njegove slave bila je proslavljena. Njihove jednake statue u Abu Simbelu, hramovi posvećeni Nefertari, izjednačavanje s božanstvima Hathor i Izidom, grobnica ovakve ljepote… Ostalo je zabilježeno da nijedan faraon nije odao toliku počast ženi.
Ova grobnica je karakteristična i po tome da freske nisu rađene izravno na stijeni, već je prvo nanesen sloj gipsa koji se zatim oslikavao. Ogromna je vrijednost ovih fresaka jer zbog mnoštva prikaza, s mnoštvom detalja i izvanredne očuvanosti, pružaju širok uvid u staroegipatsku mitologiju.
Priredila: Gorana Mišković
Ramzes III.
Ramzes III. bio je sin faraona Setnakhta, osnivača XX. dinastije drevnog Egipta, dinastije Ramzesa, njezin drugi vladar i jedan od posljednjih velikih egipatskih faraona.
Dostupna posjetiteljima još u grčko-rimsko doba, njegova grobnica oznake KV11 dugačka je 188 metara. Iako poznata još od davnina, prvi put ju je istražio James Bruce 1768. godine.
Ulaz u grobnicu oslikan je prikazima glava goveda, a odmah na ulazu nalaze se prikazi božice Maat, koja predstavlja sedam važnih koncepata u starom Egiptu: istinu, ravnotežu, red, sklad, zakon, moral i pravdu.
Također se mogu vidjeti prikazi faraona koji stoji pored boga Sunca Ra te sedamdeset i četiri forme koje predstavljaju Knjigu molitve posvećenu Ra i obuhvaćaju sve manifestacije Sunca.
Zidove grobnice krase i Neftis, božica rođenja i smrti te Izida, božica života i ljubavi. Njihova uloga je da zaštite kralja i da mu omoguće ponovno rođenje.
Zanimljivo je da su u grobnici Ramzesa III. oslikane i bitke u kojima je ratovao te su dragocjen izvor izgleda i ratničke opreme takozvanih Naroda s mora.
Pogrebna odaja Ramzesa III. dvorana je s osam stupova u kojoj je pronađen sarkofag od crvenog kvarcita težak osamnaest tona i poklopac težak sedam tona. Oslikana je jarkim živopisnim bojama, a motivi su prizori iz Knjige vrata, teksta koji opisuje prolazak pokojnikove duše u onaj svijet. Tu su i scene iz drugih tekstova kao što su Knjiga zemlje, Knjiga o nebeskoj kravi ili motivi iz takozvanog Obreda otvaranja usta.
Faraonova mumija pronađena je nakon sedamdeset godina u Dolini kraljeva zajedno s trideset drugih mumija uključujući Ramzesa II. i Setija I. Više od sto godina bila je izložena u Egipatskom muzeju u Kairu, a u travnju 2021. prebačena je u Nacionalni muzej egipatske civilizacije.
Priredila: Ivana Jovović
RAMZES VI.
Ramzes VI., nasljednik istaknutog faraona Ramzesa III., peti je faraon XX. egipatske dinastije.
Sahranjen je u Dolini kraljeva, u grobnici koja je danas poznata kao KV9. Grobnica je prvo izgrađena za Ramzesa V., koji je možda i bio sahranjen u njoj jedno vrijeme. Za vrijeme radova na grobnici Ramzesa VI. radničke nastambe prekrile su ulazno stepenište u Tutankhamonovu grobnicu, zahvaljujući čemu je otkrivena znatno kasnije od ostalih i ostala dobro očuvana.
Rimljani su grobnicu nazivali Memnonovom grobnicom, a znanstvenici Napoleonove ekspedicije Grobnicom metempsihoze (Grobnica preseljenja duša). Kraljevske mumije Ramzesa V. i Ramzesa VI. uklonjene su još u antičko doba, a otkrivene su 1898. godine u KV35.
KV9 je grobnica jednostavnog plana, dužine 116 m, širine od 2.5 do 13 m, maksimalne visine oko 6 m. Sastoji se od niza silaznih pravocrtnih hodnika i dvije odaje koje vode do pogrebne odaje duboko pod zemljom. Zidovi hodnika su precizno oslikani, a dekorativni plan grobnice je jedan od najsofisticiranijih i najpotpunijih u Dolini kraljeva. Složeni i zagonetni zidni ukrasi predstavljaju svojevrsnu raspravu o teologiji, u kojoj su osnovni elementi Sunce i njegovo svakodnevno putovanje u svijet tame. Podzemne zidine pričaju o nastanku neba, zemlje, stvaranju Sunca, svjetlosti i samog života.
Na ulaznom hodniku uklesan je veliki Sunčev disk sa skarabejem i čovjekom s glavom ovna, okružen figurama Izide i Neftis. Slijede zatim scene iz Knjige vrata, Knjige pećina i Knjige zemlje. Strop odaje sa stupovima, u središnjem dijelu grobnice, oslikan je Knjigom neba – astronomski, i prikazuje cirkumpolarna zviježđa2, dekane3 i zvjezdane satove. Odlomci iza njih sadrže scene iz Amduata4: bog Sunca, prikazan kao čovjek s glavom ovna, stoji u svetištu na čamcu u pratnji drugih božanstava na svom noćnom putovanju kroz podzemlje. Knjige dana i noći krase pogrebnu odaju gdje je strop oslikan upečatljivom slikom božice neba Nut nadvijene nad zemljom. Pred ustima joj je prikazan Sunčev disk, koji se sprema progutati, što je mitološki prikaz zalaska Sunca. Dvanaest Sunčevih diskova – svakodnevno dvanaestosatno putovanje boga Sunca danju – je na jednoj polovini unutar izduženog tijela božice Nut. Na drugoj polovini njezina tijela oslikano je nebo sa zvijezdama, putovanje Sunca kroz podzemni svijet noću, prije njegovog ponovnog rođenja na istoku, kao mladog, obnovljenog i punog života.
Rekonstrukcija sarkofaga Ramzesa VI. bila je složen proces kao i podvig koji je egiptolog Edwin C. Brock započeo 1990-ih godina. Ostaci unutrašnjeg sarkofaga bili su ozbiljno oštećeni jer mističnoj Dolini kraljeva nisu odoljeli kako istraživači, tako ni oni koji su bili u potrazi za suvenirima ili predmetima za prodaju. Jedan od tih predmeta bio je ulomak kamenog sarkofaga koji prikazuje faraonovo lice, izložen u Britanskom muzeju još od 19. stoljeća. Nakon gotovo dvjesto godina, Britanski muzej napravio je repliku tzv. maske i isporučio je u Luksor, što je doprinijelo uspješnom završetku rekonstrukcije 2004. godine. Tada je grobnica Ramzesa VI. ponovo otvorena za javnost kao jedno od najpopularnijih mjesta u Dolini kraljeva.
2Cirkumpolarna zviježđa su zviježđa koja nikada ne zalaze ispod horizonta kada se promatraju s određene lokacije na Zemlji.
3Dekani su 36 grupa zvijezda, tj. zviježđa, koji su u staroegipatskoj astronomiji služili za podjelu od 360 stupnjeva ekliptike na 36 dijelova od po 10 stupnjeva. Činilo se da se svi dekani, geocentrično, uzastopno uzdižu na horizontu tijekom svake dnevne Zemljine rotacije.
4“Ono što je u zagrobnom svijetu”, “Knjiga onoga što je u podzemlju”.
Priredila: Danijela Šušić
