Duša je poput kola s krilatim konjima i kočijašem koji zajedno tvore jednu cjelinu.
Platon, Fedar, 246a
Generacija Z, koja je odrasla uz videoigre i mobitele, razvila je određene moždane funkcije povezane s brzinom i automatizmom, ali na štetu drugih sposobnosti poput rasuđivanja i samokontrole, objašnjava francuski neuroznanstvenik i profesor psihologije Olivier Houdé1.
Mozgovi djece rođene u digitalnom dobu anatomski su jednaki onima prijašnjih generacija, no neuronski sklopovi koji se formiraju posve su drugačiji. Pred ekranima, ali i u životu općenito, ovi takozvani digitalni urođenici imaju neku vrstu ekspresnog moždanog vlaka koji juri između oka i palca. Pritom koriste samo jedno područje mozga kako bi povećali brzinu donošenja odluka i prilagodbu multitaskingu (istodobnom obavljanju više zadataka), što je povezano s emocijama. Međutim, ovo šteti drugim, sporijim funkcijama mozga – sposobnosti distanciranja, refleksije i kognitivne otpornosti.
U ljudskom mozgu postoje tri sustava. Jedan je brz, automatski i intuitivan, izuzetno koristan pri radu sa zaslonima. Drugi je sporiji, logičniji i promišljeniji. Treći sustav, smješten u prefrontalnom korteksu, omogućuje biranje između prva dva: to je srce inteligencije.
Inteligencija podrazumijeva sposobnost izbora između refleksivnog promišljanja i spontane intuicije. Taj treći sustav omogućuje nam da zaustavimo automatske misaone procese kada je potrebno logičko zaključivanje ili primjena moralnih načela. To je kognitivna otpornost. Inhibirati, odnosno zaustaviti se, znači pružiti otpor. Digitalni urođenici moraju ponovno naučiti pružati otpor kako bi mogli kvalitetnije i kritičnije promišljati.
Do početka 2000-ih poznavali smo dva kognitivna sustava u mozgu. S jedne strane, refleksivni, logički i matematički sustav misaonih procesa koji nam omogućuje rasuđivanje, a proučavao ga je švicarski psiholog i filozof Jean Piaget, te s druge strane, sustav automatsko-intuitivnog mišljenja koji koristi brze mentalne prečace – heuristike. Opisao ga je dr. Daniel Kahneman, a najviše ga koriste mladi Z generacije.
Daniel Kahneman je dokazao da se odrasli ne ponašaju racionalno u svojim prosudbama što mu je 2002. godine donijelo Nobelovu nagradu za ekonomiju. On ukazuje na činjenicu da odrasli više vole koristiti vrlo brze automatske strategije nego sporiji analitički sustav koji se oslanja na refleksiju.
U svom nedavnom istraživanju, Olivier Houdé otkrio je da postoji još jedan, treći sustav nazvan sustav inhibicije ili “unutarnji sudac” koji je sposoban prekinuti heuristički sustav i aktivirati refleksivno promišljanje. Također, u osobi može potaknuti znatiželju, sposobnost pronalaženja rješenja, ali i strah od pogreške te sumnje koje, kada su integrirane u misli, omogućuju promišljenije djelovanje.
Kognitivna otpornost također je svojevrstan faktor tolerancije. Ona omogućuje interpersonalnu inteligenciju, to jest sposobnost da se utišavanjem vlastitog gledišta prihvati tuđe. Odgajati mozak znači učiti ga da se odupre vlastitoj nerazumnosti, što predstavlja ogroman izazov za kognitivne znanosti i za današnje društvo.
Neuroznanost ukazuje na to da mozak nije u stanju odvojiti emocije od inteligencije te ih stoga moramo naučiti koristiti i kontrolirati.
Olivier Houdé uspoređuje ova tri sustava s krilatim kolima Platonova homo triplexa (trostrukog čovjeka). Prema Platonu, na našu dušu utječu tri sustava: požudni – epithymetikon, smješten u donjem trbuhu, koji vlada željama i nagonima (i podudara se s heurističkim sustavom); razumski – nous (logistikón) koji se nalazi u glavi i najracionalniji, najrazboritiji je dio duše. Međutim, kako tvrdi Platon, ova dva sustava mogu se međusobno suprotstaviti te uvodi treći, srčani – thymoeides, koji utjelovljuje entuzijazam ili volju, smještene u srcu. U mitu o nebeskim krilatim kolima ili kolima duše uspoređuje ih s kočijašem, nousom, koji upravlja dvama konjima: hirovitim crnim konjem (epithymetikon) i poslušnim bijelim konjem (thymoeides). Dakle, Platon je već tada shvatio važnost postojanja bijelog konja koji kontrolira impulzivnog crnog konja i omogućava uzdizanje duše prema nebu. To je temelj svih filozofskih učenja, jer upravo je uloga filozofije pobijediti strasti kako bi se duša mogla uzdići u visine.
1 Francuski učitelj-istraživač i psiholog, autor knjige Comment raisonne notre cerveau (Kako naš mozak razmišlja).
Autor: Fernand Schwarz
S francuskog prevela: Vesna Perhat
