U 21. stoljeću ratovi se ne vode samo na bojnim poljima nego i u kibernetičkom prostoru i u našim umovima. Propaganda je vjerojatno još od pamtivijeka sredstvo ratovanja, no razvoj i širenje interneta te društvenih mreža doveli su je do neslućenih razmjera. Omogućili su raznoraznim propagandistima da trenutačno dopru do milijuna ljudi putem kampanja dezinformiranja, digitalnih krivotvorina (deepfake tehnologija) i algoritamske manipulacije, da spomenemo samo neke od metoda. Tu je i “hibridno ratovanje” koje kombinira vojno djelovanje s koordiniranim kampanjama dezinformiranja radi destabilizacije i stvaranja zbrke.
Vlade, korporacije, bogati pojedinci i ideološke skupine širom svijeta usvojili su sofisticirane tehnike koje služe njihovim strateškim interesima i podupiru njihove geopolitičke ciljeve. Svake se godine troše milijarde dolara na digitalne propagandne operacije osmišljene za širenje narativa kojima se oblikuje javno mnijenje. Većina država ulaže znatna sredstva u brojne inicijative, udruge i formalno nevladine organizacije (NGO) koje javnosti šire ideološke smjernice. Također je rasprostranjeno “upravljanje percepcijom” – strateški proces kojim se utječe na to kako pojedinci, skupine ili šira javnost tumače i reagiraju na informacije, događaje i organizacije. Naširoko se koristi u poslovanju, politici, odnosima s javnošću, vojnim operacijama i kampanjama društvenog utjecaja.
Propaganda je vjerojatno još od pamtivijeka sredstvo ratovanja, no razvoj i širenje interneta te društvenih mreža doveli su je do neslućenih razmjera.
Ako i mislimo da smo imuni na bilo koji oblik propagande, stanje u svijetu pokazuje suprotno. Kao u svakom ratu, i u propagandnom ratu postoje žrtve. To su, prije svega, jedinstvo (jer propaganda polarizira i dijeli), istina (jer više nije važno je li nešto istinito ili lažno), sposobnost prosuđivanja (jer nitko ne zna jesu li informacije točne) te povjerenje. Bez tih temeljnih elemenata nije moguće graditi stabilna, povezana i skladna društva.
Što učiniti? Zabraniti svu “lošu” propagandu? Filozofski problem je u tome što sve ima dvije strane – ono što je jednima istinito i dobro, drugima nije. Ako nam je do nečega stalo, vjerojatno bismo svim srcem podržali kampanju koja o tome “informira” i ne bismo je nazvali “propagandom” već “oglašavanjem” ili “podizanjem svijesti”. No, ako drugi šire stavove i uvjerenja koja su suprotna našim vrijednostima, tada koristimo pogrdniji termin – “propaganda”. Većina nas usprotivila bi se širenju ideologija s kojima se ne slaže, a istovremeno smatramo sasvim legitimnim širenje vlastitih ideja. Oglašavanje se često doživljava kao dosadna distrakcija sve dok ne zatreba hitno doprijeti do velikog broja ljudi – tada se emitirani oglas pretvara u presudan alat.
Riječ propaganda potječe od latinskog glagola propagare, što znači “širiti, reproducirati, razglasiti”. Općenito uzevši, gotovo sve što radimo ili govorimo oblik je “propagande” jer izražavamo svoje stavove i želimo da dopru do što većeg broja ljudi. U prirodi svako živo biće teži očuvanju i širenju svoje vrste, čime ne izražava samo instinkt koji je univerzalan, već i pravo na reprodukciju. To se ne odnosi samo na naš biološki nagon za razmnožavanjem, već i na naš “instinkt” da prenosimo ono što smatramo ispravnim.
No, ako bismo zabranili ono što nam se ne sviđa i promicali samo ono s čime se slažemo, tada bismo postali diktatori ili kreatori “monokultura”. Kako riješiti ovu dilemu? Razmišljajući o problemu oglašavanja i propagande, filozof i osnivač Nove Akropole Jorge A. Livraga zaključio je: “Oglašavanje je etično kada je njegov cilj etičan… Etični ciljevi ne mogu se postići neetičnim sredstvima.”
To nam daje jasan kriterij: propaganda koja namjerno iskrivljuje činjenice, širi lažne vijesti i strah te nastoji podijeliti ljude kako bi njima upravljala, kao i reklame koje nas pokušavaju navesti na kupovinu stvari koje nam zapravo ne trebaju ili na konzumaciju onog što je dugoročno štetno za naše zdravlje – takva je propaganda u svojoj biti duboko nemoralna. Loša je vijest što se to odnosi na veliku većinu reklama i propagande kojima smo izloženi.
Oglašavanje je etično kada je njegov cilj etičan… Etični ciljevi se ne mogu postići neetičnim sredstvima.
Nažalost, to za sada ne možemo zaustaviti. Golem je jaz između naših izvanjskih mogućnosti i unutarnje slobode djelovanja u skladu s moralnim vrijednostima. No, možemo prestati biti žrtve podjela, zastrašivanja i manipulacija te krenuti putem obnove jedinstva, povjerenja, dosljednosti vlastitim uvjerenjima, poštovanja istine i pravde, razumijevanja i dijaloga. Možemo svjesno “propagirati” ideje i vrijednosti koje ujedinjuju, bude ono najbolje u ljudima, inspiriraju na traganje za istinitim, dobrim, pravednim i lijepim te nam pomažu razvijati naš nutarnji potencijal.
Autor: Sabine Leitner
S engleskog prevela: Biljana Vujović
