Ovim člankom želim skrenuti pozornost na zanimljiv tekst dr. Khadije Alhumaid pod naslovom Četiri načina na koje je tehnologija negativno promijenila obrazovanje. U njemu autorica opisuje u kojoj se mjeri tehnologija postupno integrirala u naše obrazovne procese i metodologiju.
Tehnologija nije nešto novo i specifično za našu industrijsku civilizaciju. Otkad je čovjek počeo hodati zemljom, prisutna je kao alat za “ovladavanje prirodom i suprotstavljanje njezinim nepobjedivim silama”. Međutim, tijekom ovog stoljeća njezina se upotreba toliko povećala da više nije samo usputni dodatak, već je neophodna za naš način života. Na primjer, tristo sati videozapisa prenese se na YouTube svake minute, a gotovo se pet milijardi video zapisa pogleda svaki dan. Digitalni uređaji poput računala i tableta te alati poput interneta, e-pošte i programa za obradu teksta ušli su u učionice i promijenili način poučavanja i učenja. Učitelje se potiče da što više koriste tehnologiju, a učenike se svakodnevno izlaže velikim količinama informacija koje do njih dolaze putem raznih uređaja. Unatoč brojnim istraživanjima koja ističu nedvosmisleno pozitivan učinak uvođenja tehnologije u nastavni proces, primjetan je i njezin negativan utjecaj na uspjeh u učenju.
Činjenica je da sve veći broj učenika diljem svijeta ima sve veći pristup tehnologiji. Primjerice, u SAD-u je 2015. godine više od 80 % učenika osmog razreda izjavilo da kod kuće koristi računalo za školske zadatke.
Međutim, razne studije pokazale su da korištenje tehnologije ne poboljšava nužno uspješnost učenika ni vještine učenja. Štoviše, uočen je negativan utjecaj upotrebe digitalnih alata na vještinu pisanja – učenici su skloni brzom i nemarnom pisanju, a u tekstovima sve više koriste kratice karakteristične za elektroničku komunikaciju. U anketi provedenoj u Kanadi 51 % srednjoškolaca priznalo je da je varalo na ispitima u čemu im je pomogla tehnologija.
Kao što naslov njezina rada sugerira, dr. Alhumaid opisuje četiri glavna načina na koja tehnologija može negativno utjecati na obrazovni proces: slabljenje učeničkih kompetencija u čitanju, pisanju i aritmetici – temeljnim vještinama koje bi svaki učenik trebao svladati; dehumanizacija obrazovanja u mnogim područjima i narušavanje odnosa između učitelja i učenika; izoliranje učenika u digitalni i virtualni svijet što ih udaljava od bilo kakvog oblika društvene interakcije; produbljivanje društvenih nejednakosti između bogatih i siromašnih učenika, odnosno onih koji mogu i onih koji ne mogu posjedovati tehnologiju.
To ne znači da tehnologija ne može poboljšati akademska postignuća učenika ili povećati njihovu motivaciju za izvršavanje zadataka. No, pokazalo se da pretjerana upotreba digitalnih alata negativno utječe na njihove vještine čitanja, pisanja i računanja jer se tipkanju daje prednost u odnosu na pisanje rukom, a čitanju PDF i Word datoteka u odnosu na čitanje tiskanih knjiga i časopisa. Jasan primjer negativnog utjecaja tehnologije je nepravilna upotreba interpunkcije u porukama. Kada je o aritmetici riječ, korištenje kalkulatora negativno je utjecalo na učenje osnovnih operacija poput zbrajanja i dijeljenja, ali i osnovnog osjećaja za brojeve pa učenici gube sposobnost procjene izgledaju li odgovori točno. U svom najčišćem obliku, matematika i aritmetika su predmeti koji potiču otkrivanje, istraživanje i kritičko mišljenje.
Prekomjerno oslanjanje na tehnologiju u učionici stvorilo je distancu između nastavnika i učenika jer više ne komuniciraju izravno nego putem uređaja. Zbog toga je nastavnicima teško razvijati kvalitetan odnos s učenicima i pozitivno utjecati na njih. To dovodi do porasta tjeskobe među srednjoškolcima i studentima, a u konačnici i do “narušavanja društvenih odnosa sudionika nastavnog procesa, što ugrožava jedan od glavnih ciljeva obrazovanja”.
Kao što dr. Alhumaid jako dobro primjećuje: “Jedna od karakterističnih značajki nastave uživo je zajedništvo i suradnja, dok je najizrazitije obilježje nastave temeljene na tehnologiji izostanak bilo kakvog osjećaja zajedništva”. Izolacija, kao prirodni obrambeni mehanizam uma, kod učenika koji su “privezani za svoje gadgete”, razvija osjećaj sigurnosti i zaštićenosti. Tehnologija ima učinak čahure i stvara iluziju udobnosti, a istovremeno nam smanjuje potrebu za društvenom interakcijom i suradnjom, što dovodi do osjećaja usamljenosti.
Što se tiče mogućnosti korištenja i posjedovanja tehnologije, postoji jaz između društvenih slojeva. Nedostatak opreme u zemljama u razvoju otežava njihovim studentima pronalaženje dobro plaćenih poslova i smanjuje im konkurentnost na globalnom tržištu. Čak i u razvijenim zemljama postoji “digitalni jaz” između različitih društvenih slojeva, a taj je jaz još veći u siromašnijim zemljama.
Iako su upotreba i kontinuirana integracija tehnologije dovele do značajnih promjena u našem društvu i načinu na koji učenici uče, a učitelji poučavaju, još uvijek se negativni učinci mogu ublažiti, a pozitivni iskoristiti. To bi se moglo postići jačanjem ljudske interakcije, komunikacije i suradnje, dijeljenjem te uspoređivanjem radova i projekata s ciljem boljeg povezivanja učenika diljem svijeta te poticanjem učenika sklonih tehnologiji da osmišljavaju interaktivne sadržaje koji će unaprijediti njihovo učenje.
Naša obuzetost tehnologijom zahtijeva nadzor i promišljanje, jer u suprotnom može dovesti do brojnih, a ponekad i ekstremnih problema. Ne smijemo dopustiti da nas njezini korisni aspekti zaslijepe do te mjere da zanemarimo one loše. Tekst dr. Alhumaid ističe često zanemarene negativne aspekte tehnologije u obrazovanju te nudi smjernice kako ih se može izbjeći.
Autor: Florimond Krins
S engleskog preveo: Uliks Šimoković
