Poimanje vladara i kraljevske vlasti u starom Egiptu omogućuje nam približiti njegov tajanstveni svijet. Egipćanima je zemaljski Egipat bio slika nebeskog Egipta. Kao što su božanstva imala zadaću održavati red na nebu, faraon, koji je smatran sinom Božjim, činio je to isto na zemlji. Vladari su, zajedno s narodom, složno nastojali ispuniti svoju dužnost i očuvati sklad, što je rezultiralo najmanje tritisućljetnim postojanjem Egipta.
Unutrašnji zidovi piramida V. i VI. dinastije nose zapise s prikazom egipatske kozmogonije, religije i kulture. Jedan od najstarijih takvih tekstova pronađen je nadomak Kaira, u nekadašnjem Heliopolisu, gradu boga Sunca-stvoritelja, i govori o postanku eneade, devetero bogova, i njihovim ulogama u stvaranju i održavanju svijeta. Eneada opisuje put silaska nevidljivog u vidljivo tijekom kojeg se gradio most od neba do zemlje, od božanskog do ljudskog.
Uzdrmani moralni temelji uzrok su svih problema s kojima se suočava moderni svijet. Očarani smo formama umjesto sadržajem, okrenuti vlastitoj koristi i ugodi pa zatvaramo oči pred onima koji očekuju našu solidarnost. Svi duboko u sebi znamo što je dobro, ali to ne živimo. Potrebno je probuditi duh plemenitosti i solidarnosti. Svatko od nas može činiti dobro, biti bolji, pravedniji i djelotvorniji kako bismo obogatili živote drugih ljudi i nas samih. Oživljavanje moralnih vrijednosti preduvjet je za osvit novog i boljeg vremena.
Pisma mladom pjesniku odgovori su velikog njemačkog pjesnika i filozofa Rilkea na upit pjesnika-početnika Kappusa o njegovim pjesničkim pokušajima. Rilke malo dotiče samo pjesništvo, uglavnom mu prenosi vrijedne životne spoznaje. Savjetuje mu da se okrene vlastitoj nutrini, da sluša nutarnji glas, da stekne čvrstinu i sigurnost u sebe učeći od prirode. Naglašava važnost strpljivosti i ustrajnosti na putu jer poezija je plod autentične spoznaje proizašle iz zrelog iskustva. Zato su Pisma bezvremena i korisna svima onima koji teže umijeću življenja.
Povodom obilježavanja 250 godina rođenja Ludwiga van Beethovena prisjećamo se ovog glazbenog genija koji je često nazivan glazbenim divom i inovatorom. Središnje mjesto u njegovim instrumentalnim djelima pripada simfonijama, a kruna svih jest 9. simfonija koju je stvarao skoro deset godina. Nadahnuta je Odom radosti njemačkog pjesnika i filozofa Friedricha Schillera koja slavi ideal bratstva i ujedinjenosti čovječanstva. Zapanjuje da je Odu radosti završio i dirigirao praizvedbom kada je već sasvim izgubio sluh.
O postanku glazbe postoje brojne teorije, a jedna od njih je da je glazba proizašla iz čovjekove čežnje za komunikacijom s božanskim. Prava se glazba uistinu rađa kada postoji nešto uzvišeno što se želi izraziti i prenijeti i duboki je izraz duhovne potrebe. Takva glazba glasnica je ljepote, ona dira naše najtananije strune i svojom nas ljepotom prožima i harmonizira. Sve su tradicije u glazbi prepoznavale njezinu moć, Pitagora je liječio pomoću glazbe, a moderna muzikoterapija ponovno otkriva njezinu terapijsku, etičku i estetsku ulogu.
lipanj 2020