Uljudnost gradi društvene odnose i preduvjet je ljudske suradnje. Uobičajeno se veže uz norme ponašanja koje ne moraju odražavati iskrene namjere pa se često izjednačava s licemjerjem. No, uljudnost nije puki izvanjski izraz, ima korijen u uljuđivanju, odnosno u ugađanju naših misli, osjećaja i želja s humanim dijelom naše ljudske prirode. Tada stvaramo harmoniju, u protivnom kakofoniju. Uljudnost gradi puteve i mostove harmoničnog suživota.
Moderni svijet je zapostavio duhovnost u tolikoj mjeri da više ne znamo što ona zapravo jest. Čovjek je sazdan od tijela, duše i duha. Duh je besmrtna božanska iskra u nama neodvojiva od božanskog Duha, kao što je Sunčeva zraka neodvojiva od Sunčeve svjetlosti. Duh je jedan, a ipak je povezan sa svim živim bićima. Prepoznavanje duhovnih korijena i jedinstva u svemu je duhovnost, a duhovno živjeti znači davati prednost duhovnom nad materijalnim, odnosno živjeti temeljne ljudske vrijednosti dobrote, suosjećanja i ljubavi.
Istinsku poeziju, uz misaonu dubinu, odlikuje klasična jednostavnost i ljepota. To je jezik u svom najpročišćenijem obliku, jezik onih koji iz dubine srca pokušavaju odgonetnuti tajnu života i smrti. Istinska poezija alkemijsko je umijeće utoliko što pjesnik obične riječi pretvara u pročišćene oblike i značenja koji dotiču strune iskonskih ljudskih osjećaja, griju i pročišćavaju dušu, daju joj krila. Ta duboka i živa poezija odsjaj je arhetipova Istine i Ljepote te poput eliksira potiče nutarnju transformaciju.
O Platonovom shvaćanju umjetnosti i njezinoj pedagoškoj ulozi napisane su mnoge studije i tumačenja u kojima se ističe njegov kritički stav prema umjetnosti. Platon se protivio umjetnosti koja je samo oponašala vanjski svijet prirode, koji je odraz svijeta ideja, pa je takva djela smatrao sjenom sjena koje udaljavaju od istinske stvarnosti. No, cijenio je umjetnost koja približava percepciji vječne Ljepote, Istine, Dobra i Pravednosti.
Psiholog i psihijatar Carl Gustav Jung sam se nazivao istraživačem zagonetke ljudske duše. Tim tragom, proučava filozofiju, religiju, različita stara učenja i utemeljuje arhetipsku psihologiju. Otkriva da je nesvjesni dio čovjekova života ništa manje stvaran od svjesnog, te da iz kolektivno nesvjesnog potječu urođeni obrasci ponašanja ili arhetipovi. Posrednici između te dvije stvarnosti jesu simboli. Jung ističe važnost simbola u osvještavanju i oslobađanju od nesvjesnog na putu čovjekova nutarnjeg odrastanja i samospoznaje.
Nagone za održanjem života, duboko upisane u genetsku strukturu čovjeka, dijelimo sa životinjama. No, kao ljudska bića u evoluciji vrste sudjelujemo razvijanjem humaniteta, kroz svjesno održavanje odnosa između humanog i animalnog, u kojem prevladava ono humano. Ako se to zapostavi, civilizacija tone u barbarstvo bez obzira na sav razvoj tehnologije. Na nama je da izaberemo hoćemo li slijepo popuštati nagonima ili težiti ljudskom dostojanstvu.
Carl Gustav Jung, švicarski psiholog i psihijatar, začetnik tzv. analitičke psihologije, dao je veliki doprinos proučavanju psihe kao cjeline svjesno-nesvjesnih sadržaja koji se međusobno dopunjuju. Jung ističe ulogu nesvjesnog i upoznaje nas sa simbolima putem kojih se ono nesvjesno izražava. Pomoću simbola dolazimo do njihovih arhaičnih korijena – arhetipova ili obrazaca ponašanja pohranjenih u kolektivnom nesvjesnom. Osvještavajući nesvjesno upoznajemo sami sebe što nam pruža mogućnost živjeti svjesniji i sretniji život.
Svi imamo različite snove koji čekaju pogodne uvjete i trenutak za ostvarenje. Ti arhetipski obrasci u nama snažan su poziv našem izražavanju i usavršavanju. Kad se taj zov usadi u naš razum i srce, na putu smo ostvarenja sna. No, da bismo omogućili ostvarenje sna, što se odvija korak po korak, trebamo ga hraniti i usmjeriti snage u tom pravcu. Ako nemamo vlastiti san, možemo slijediti zraku svjetlosti u tami – ideju koja će nas uzdići i učiniti da sanjamo boljeg čovjeka koji će se rađati u nama i oko nas.
Švicarski psiholog, psihijatar i psihoanalitičar C. G. Jung u svom predavanju objavljenom pod naslovom Životna prekretnica govori o procesu rasta i razvoja čovjekove ličnosti kroz mnogobrojna iskustva i drame života do ostvarenja zrelosti i cjelovitosti. Upozorava na značajnu prekretnicu koja nastupa sredinom čovjekova života i nosi mogućnost ostvarenja čovjeka kroz odrastanje i sazrijevanje u psihičkom i duhovnom smislu. U tom procesu koji Jung naziva individuacijom ključna je svijest koja poput Sunca rastjeruje tamu, razotkriva dublje značenje našeg života i vodi nas samoostvarenju.