Platona se ponekad nazivalo “najvećim neprijateljem umjetnosti” zbog kritika koje je uputio određenim oblicima umjetnosti i književnosti u svojoj Državi. No, je li to zaista tako?
Da bismo to saznali, moramo se prisjetiti da je za Platona fizički svijet bio odraz nematerijalnih oblika ili ideja (arhetipova). Primjer njegove teorije je da je svaki određeni trokut odraz univerzalne ideje trokuta. Pravo znanje za Platona nije bilo poznavanje mnogih određenih stvari, već univerzalnih ideja od kojih one potječu. Ideje su nepromjenjive, bezvremenske i stoga stvarne, dok je fizički svijet nestvaran jer se stalno mijenja.
Platon nije imao visoko mišljenje o onim umjetnicima koji su samo oponašali ono što su vidjeli u svijetu prirode. Budući da je prirodni svijet odraz (ili kopija) ideja, njihova umjetnička djela nisu bila ništa drugo nego sjena sjene, što odvlači od prave stvarnosti. Također je smatrao da umjetnici mogu biti božanski nadahnuti samim idejama, i tada hvataju bit ideje i stvaraju djela bliža stvarnom nego što se može naći u prirodi i svakodnevnom životu.
Budući da je Platon smatrao da umjetnost ima vrlo snažan utjecaj na čovjeka, vjerovao je da je u najboljem interesu društva pažljivo odabrati umjetnost kojoj su mladi ljudi izloženi. Iako je mislio da loša umjetnost može pokvariti mlade ljude, zasigurno je bio veliki ljubitelj umjetnosti koja nam može pomoći da se uzdignemo do percepcije vječne Ljepote, Istine, Dobra i Pravednosti.
Platonova razmišljanja o umjetnosti duboko su utjecala na povijest, a naročito na samu umjetnost, kao primjerice u renesansi. Odjekuju li i danas?
Autor: Sabine Leitner
S engleskog prevela: Dijana Kotarac
