Dijana Kotarac

Na početku Nove Godine…

Približavanjem svake nove godine mediji bruje o "novogodišnjim rezolucijama". Pitamo se kako ostvariti ono što nismo uspjeli u prethodnoj godini i napraviti korak naprijed. Stari mudraci uspoređivali su rast čovjeka s rastom stabla koje zahvaljujući dobrom vrtlarenju polako napreduje i postaje sve snažnije. Preporučili su marljivo zalijevati naše unutarnje stablo, stup stabilnosti, i svakodnevno voditi brigu o njemu te neopterećeni napretkom u svaku novu godinu ući s dobrom vjerom, mirom i radosti.

Pouka Ptahotepa

Mudraci s faraonova dvora ostavljali su svojim nasljednicima pouke kojima su prenosili iskustvo nebrojnih naraštaja u ophođenju prema ljudima i svijetu bogova. Najčuvenije pouke pripisuju se Ptahotepu, visokom dvorskom službeniku iz vremena V. dinastije. Ptahotepova Pouka, nastala oko 2450. g. pr. Kr., poslužila je kao uzor kasnije napisanim poukama. One nam danas ilustriraju vrijednosti i vrline starog egipatskog društva.

Važnost kulture

Kao što su biljci za cvatnju potrebni određeni preduvjeti, preduvjet razvoja čovjekovih potencijala je kultura. Različite kulture izvlače na površinu različite strane naše prirode. Steve Peters, autor knjige Paradoks čimpanze, kaže da suvremeno potrošačko društvo aktivira naše impulse, unutarnju čimpanzu, koja traži najkraći put do užitaka. Važno je naučiti reći ne nutarnjoj čimpanzi radi dugoročnih humanih ciljeva. Drugim riječima, trebamo kulturu koja će pogodovati razvoju onog najboljeg u čovjeku.

Francis Bacon: O hvali

U svom eseju o hvali Francis Bacon sagledava različite izvore i motive pohvala, ističući kako je važno procijeniti karakter onoga koji daje pohvale i istinitost njegovih riječi. Hvale su često potaknute laskanjem i nerijetko se upućuju onima koji ih ne zaslužuju pa ih treba uzimati s podozrenjem, a ako su uistinu odraz vrline, tada se šire poput mirisa dragocjenog ulja. Pretjerana hvala rađa zavist i izaziva osporavanje. Pohvala je dobra samo ako je umjerena i umjesna.

Himalajski inovator i edukator – Sonam Wangchuk

Sonam Wangchuk, himalajski inženjer i inovator, sinonim je za obrazovnu reformu i održivost u Ladakhu. Utemeljitelj je pokreta kojim je pokrenuo temeljitu i iznimno učinkovitu reformu školskog sustava. Osnovao je i kampus za srednjoškolce u kojem potiče inovativnost među mladima, a glavni su im projekti primjena solarne energije te ledene stupe za učinkovito korištenje vode ledenjaka. Inovacijom ledene stupe osvojio je prestižnu nagradu švicarske Zaklade Rolex. Sam kampus prerastao je u globalno ekoselo koje vodi pod motom Bistra glava – vješte ruke – ljubazno srce.

Početak i kraj tehnološkog čovjeka

Tehnologija u ovom ili onom obliku postoji od početaka čovječanstva, a u našem vremenu znanstveno-tehničkog uzleta postala je kultom. S tog gledišta stupanj napretka prošlih civilizacija vrednujemo razinama tehničkog napretka. No, tehnički napredak nije jedini izraz ljudske kulture, mnoge su civilizacije stavljale naglasak na posve druga područja. Ipak, bujni razvoj tehnologije i s tim povezano materijalno blagostanje prati osjećaj egzistencijalne praznine, što pokazuje da moderna tehnologija ne može zadovoljiti sve čovjekove potrebe. Čovjek se nužno sve češće okreće neprolaznim vrijednostima koje mu vraćaju dostojanstvo. Više je nego očita goruća potreba za izgradnjom novog i neophodnog humanizma.

Lakota šaman – Hromi Jelen

Lakota šaman Hromi Jelen (Lame Deer) bio je gorljivi zastupnik prava Indijanaca na njihovu zemlju i tradicionalan način života. Rano napušta školu koja je pokušavala učenicima nametnuti običaje bijelog čovjeka. U mladosti je isprobavao sve i svašta, pokušavajući se pronaći u svijetu koji je smatrao patvorenim. Zato se odlučio vratiti svojim korijenima i nastaviti tradiciju svojih predaka kojima je svijet svet, a čovjek njegov organski dio. Naglašavao je važnost veze s prirodom i tvrdio da je moderni način života u gradovima glavna prijetnja očuvanju te veze.

Manifest za post-materijalističku znanost

Manifest za post-materijalističku znanost niz je zaključaka do kojih je došla skupina znanstvenika na Međunarodnom samitu o utjecaju materijalističke ideologije na znanost i pojavi post-materijalističke paradigme. U Manifestu iznose da je apsolutna dominacija materijalizma u akademskom svijetu ograničila znanost i otežala istraživanja drugih razina nefizičke stvarnosti, što je dovelo do iskrivljenog razumijevanja nas samih i našeg mjesta u prirodi. Post-materijalistička znanost ne poriče vrijednost materije kao sastavnog tkanja univerzuma, niti odbacuje dosadašnja znanstvena dostignuća, već samo naglašava važnost nevidljive duhovne pokretačke dimenzije univerzuma.

Filozofija kao način života

Filozofija je nekada bila način života. Filozofsko učenje bilo je samo okvir za mali broj maksima po kojima je filozof živio svoj život. Biti filozof značilo je nastojati usavršavati se u umijeću življenja. Kao što umjetnik vježba da bi usavršio svoje umijeće, tako je i filozof usavršavao svoje umijeće življenja. No, i danas postoji potreba "filozofskog stava prema životu" koji podrazumijeva sposobnost da se ostane mirnim i zadovoljnim i u najvećim nedaćama, što predstavlja filozofski ideal.

Vrhovni duhovni Ideal

D. T. Suzuki, autor knjiga, eseja, niza predavanja o budizmu i zenu, koji je značajno doprinio njihovom razumijevanju na Zapadu, pozvan je da održi govor o vrhovnom duhovnom idealu na Svjetskom kongresu vjera 1936. godine. U više navrata konstatirao je da ne zna što je vrhovni duhovni ideal, objašnjavajući da su materijalno i duhovno dva lica iste stvarnosti, a naglašavanje samo jedne strane osiromašuje stvarnost, koja nije niti duh, niti materija, a ipak jest i duh i materija. Vrhovni duhovni ideal izmiče objašnjenju jer je neopisiv i neizreciv.