Svi smo vjerojatno čuli za različite vrste inteligencije: kinestetičku, verbalnu, logičko-matematičku, a u posljednje vrijeme i emocionalnu, pa čak i duhovnu inteligenciju. Nedavno sam naišla na izraz estetska inteligencija, koji me potaknuo na razmišljanje što bi to moglo značiti u filozofskom i metafizičkom smislu i zašto bi to moglo biti važno.
S filozofskog gledišta, inteligenciju bismo mogli definirati kao razabiranje, a to je sposobnost dobrog prosuđivanja i prepoznavanja suptilnih razlika između sličnih stvari. Bilo da se radi o aranžiranju cvijeća u vazi, odabiru između dva vina, različitim interpretacijama glazbenog djela, ispravnom i pogrešnom ili boljem i lošijem – uvijek ćemo trebati sposobnost razlučivanja kako bismo procijenili kvalitetu nečega i mogli donijeti dobru odluku. Razlučivanje se odnosi na sva područja našeg života – uključujući psihološko, moralno, estetsko i duhovno. Na metafizičkoj razini, omogućuje nam odvajanje efemernog od transcendentnog i trajnog od prolaznog. Dakle, ako je inteligencija razlučivanje, onda bi estetska inteligencija bila sposobnost opažanja ljepote ne samo u njezinim prolaznim manifestacijama već i u njezinoj transcendentnoj biti.
Zašto bismo trebali razvijati estetsku inteligenciju? Zato što će nam omogućiti da doživimo uzvišena stanja svijesti; zato što će nam pomoći da nadiđemo fizički i materijalni svijet i približimo se svijetu arhetipova; zato što će nam omogućiti da više volimo život ako možemo uočiti više od njegove ljepote. U svijetu u kojem toliko ljudi pati od depresije i nedostatka smisla, ljepota može biti moćan lijek. Ljudi s manje estetske inteligencije žive u puno ograničenijem svijetu – gotovo kao da žive u crno-bijelom svijetu, nesposobni vidjeti sve boje oko sebe.
Kako možemo razviti svoju estetsku inteligenciju? Najprije moramo razviti i produbiti percepciju ljepote. Svako ljudsko biće ima sposobnost vrednovanja ljepote, a svaki se naš aspekt može s vremenom razviti ako mu posvetimo pažnju i vježbamo. Također je važno proširiti raspon iskustva ljepote. Svi mi imamo estetske navike, koje nas u konačnici vezuju za ono što nam je već poznato. Ako svoj doživljaj ljepote uvijek tražimo u glazbi, moglo bi biti korisno pokušati ga vidjeti u poeziji, plesu ili kazalištu, drugačijem krajoliku ili u našem urbanom okruženju. Također moramo dopustiti ljepoti da nas zaista dotakne i prožme. Što više naučimo činiti ljepotu dijelom svog života, to će nas više promijeniti: promijenit će način na koji osjećamo, razmišljamo, djelujemo, povezujemo se i živimo svoj život.
Kako možemo naučiti odvojiti transcendentnu ljepotu od njezinih prolaznih manifestacija? Najbolji odgovor na to daje Platon u svojoj Gozbi, gdje svećenica Diotima opisuje stepenice uspona prema lijepome. Moguće je, kaže, percipirati ljepotu samu po sebi, mimo svih njezinih prolaznih manifestacija. No da bismo postigli taj cilj, moramo se naučiti vidjeti je posvuda. Najprije u vidljivom svijetu tijela i predmeta, zatim u moralnom svijetu unutarnjih kvaliteta, zatim u filozofskim idejama i matematičkim apstrakcijama. Tako će nas naše iskustvo viđenja ljepote u sve suptilnijim oblicima sve više približavati apsolutnoj ljepoti. Značajno je da Platon govori o hijerarhiji doživljaja ljepote. Međutim, to ne znači da ne bismo trebali pridavati vrijednost svim istinskim doživljajima ljepote, koliko god se oni razlikovali od naših vlastitih.
Doživljaj ljepote često se događa spontano i ne može se ponoviti: iznenadna formacija oblaka, zraka svjetlosti koja osvjetljava kap kiše na listu, nesvjesni osmijeh na nečijem licu – to su trenuci u kojima je dotaknuto nešto duboko u nama i ispunjava nas oduševljenjem. Nekoliko trenutaka kasnije i više ne postoji. Gotovo bismo ga mogli usporediti s paranormalnim fenomenom: budući da se ne može ponoviti u laboratoriju s različitim tipovima ljudi, znanost ga ne može dobro proučiti. Ljepota nas vodi u područja izvan našeg sustava kontrole. Ne može se definirati, mjeriti ili posjedovati. Da bismo ušli u tajanstvenu zemlju ljepote, moramo razviti vlastiti unutarnji kompas, drugim riječima moramo razviti vlastitu estetsku inteligenciju i ne ovisiti o tome što kažu drugi. Ne moramo voljeti stvari samo zato što se one sviđaju svima drugima. Postupno prepoznavanje i uvažavanje ljepote dobar je put da se postane autentičan.
O estetskoj inteligenciji moglo bi se reći još puno toga. No, kao posljednju točku, željela bih naglasiti da nam svi oblici razlučivanja omogućuju bolji izbor. Sposobnost raspoznavanja ljepote omogućit će nam da odaberemo ono što je ljepše; budući da su prema drevnim Grcima Lijepo, Istinito, Pravedno i Dobro aspekti iste božanske stvarnosti, to će nam u isto vrijeme omogućiti da odaberemo ono što je ispravno, što je pravedno, što je etično. U Novoj Akropoli naglašavamo vezu između estetike i etike, koja je bila prepoznata već prije više tisuća godina u filozofijama Istoka i Zapada. Ljepota može biti pouzdan vodič i referentna točka u našem životu. Ako živimo u skladu s njezinim zakonima, i naš će život biti dobar, pravedan i istinit.
Autor: Sabine Leitner
Sa engleskog prevela: Dijana Kotarac
