Grčke božice Hore, povezane s pojmom vremena i pravilnom smjenom godišnjih doba, predstavljaju božanski zakon i red, kako u prirodi tako i u društvu. Tijek sati ili godišnjih doba simbolično je opisan njihovim plesom kojim prate Apolonovo sviranje na liri. Budući da simboliziraju aspekte harmonije, zakona, pravde, morala, često su spominjane u antičkim tekstovima, a Homer ih opisuje i kao čuvarice nebeskih vrata.
U eleuzinske misterije bili su upućeni mnogi helenski filozofi, pjesnici, umjetnici i državnici. No, što se pritom odvijalo, zavijeno je velom tajne jer su inicirani bili vezani strogim zavjetom šutnje. U središtu misterija bio je kult božice Demetre i Perzefone. Cikličko odlaženje Perzefone u Hadov podzemni svijet i vraćanje na zemlju majci Demetri simbol je zimskog umiranja i proljetnog buđenja prirode, kao i smjene ovostranih i onostranih etapa čovjekova života.
Što se više promatra i proučava život pčelinjih zajednica i uređenost košnice, to on više izaziva istinsko divljenje. Najbrojniji članovi zajednice su pčele radilice, a svaka od njih ima određeni zadatak, bilo unutar, bilo izvan košnice. Zadatke mijenjaju kako odrastaju, učeći od starijih članova. U složnoj i učinkovitoj pčelinjoj zajednici svaka pčela marljivo ispunjava svoju ulogu i doprinosi općem dobru košnice. Pčele su primjer kako zajedničkim i velikodušnim nastojanjem zajednica može biti skladna i uzorna.
Sandro Botticelli, talijanski slikar rane renesanse, uglavnom se bavio kršćanskim temama, no njegova remek djela Proljeće i Rođenje Venere nadahnuta su klasičnom mitologijom. Te slike istančane ljepote i bogatog simbolizma uprizorenje su načela neoplatoničke filozofije u čijem su središtu pozornosti ljepota i ljubav. Snažan podstrek za to dobio je u firentinskoj Platoničkoj akademiji koja je okupljala umjetnike, pisce, znanstvenike. Botticelli poput renesansnog maga čini da se kroz ono lijepo pojavi duhovno koje uzdiže dušu iz materijalnog u bezvremeni božanski svijet.
Nakon prividne smrti prirode koju donosi zima, proljeće je čudo buđenja, prilika za preporod onog dobrog i lijepog koje spava u našoj nutrini te poziv da se sve počne iznova. Svake godine poučava vještini stalne svježine one koji ga vide. Buđenje bi za čovjeka značilo potpuno živjeti svaki dan, a cvjetanje živjeti snove koji će se nakon punine Ljeta pretvoriti u zlatne plodove i sjemenke.
Radostan smijeh, smijeh od srca, ima moć smanjivanja napetosti, umanjivanja problema i olakšavanja teškoća svakodnevnog života. Dokazano je da ublažava bol, a i Aristotel u svojoj Poetici objašnjava da takav smijeh pročišćava osjećaje. Osim što dobro utječe na tijelo i raspoloženje, smijeh je poput vitamina koji daje dobro zdravlje duši.
Dan planeta Zemlje, koji se već trideset i sedam godina obilježava 22. travnja, ove godine u središte pozornosti stavlja problem
Svakog se proljeća usnuli svijet šume nježno budi iz zimskog sna. Proljetna bjelogorična šuma skriva posebne tajne. To je vrijeme