Had

Grčki misteriji

Grčki misteriji, nekad živo srce stare Grčke, iznjedrili su ono što nam je danas poznato kao grčka umjetnost i grčka filozofija. Prema Herodotu, misteriji su potekli od Orfeja koji je od Apolona dobio liru sa sedam žica… Postojali su samotrački, eleuzinski, tebanski, orfički i drugi misteriji, a svrha im je bila ista: spoznaja zajedničkog izvora svega i besmrtnosti duše. Misteriji su bili u izravnoj vezi sa životom, jer je ono doživljeno u misterijima tražilo i nalazilo svoj izraz u ovom svijetu.

Platonovo učenje o duši – I. dio

Polazeći od stava da je duša besmrtna i da je smrt samo prijelaz s ovog u drugi svijet, Platon opisuje taj drugi svijet oslanjajući se na drevne tradicije. Oslobodivši se tijela, duša se susreće sama sa sobom i svojim djelima. Tada postaju vidljive sve njezine vrline i mane, koje su zapravo jedina imovina duše koju ona nosi sa sobom. Posmrtno postojanje proces je pročišćenja i obnavljanja snaga duše da bi, vrativši se na zemlju, nastavila dugi put upoznavanja sebe i svoje istinske prirode.

Tanatos – bog smrti

Tanatos, božanstvo smrti u grčkoj mitologiji, povezan je s trima božicama sudbine, od kojih jedna započinje presti nit života, druga prede nit i čuva život, dok treća kida nit i određuje smrt. U kasnijim razdobljima grčke kulture Tanatosova se uloga pripisivala Hermesu psihopompu, vodiču duša u podzemni svijet. Drevni su Grci Tanatosa povezali s njegovim bratom Hipnosom, bogom sna: dok san predstavlja odmor nakon svakodnevne aktivnosti, s ciljem regeneracije i pripreme za novi dan, smrt je imala istovjetnu ulogu na kraju životnog ciklusa.