Dionizije i Filoksen
Vladar Sirakuze, tiranin Dionizije, pisao je pjesme koje su bile pusto praznoslovlje, ništavne umjetničke vrijednosti. No, kako je sebi bio
Vladar Sirakuze, tiranin Dionizije, pisao je pjesme koje su bile pusto praznoslovlje, ništavne umjetničke vrijednosti. No, kako je sebi bio
Zabačena i stoljećima izolirana Kraljevina Butan pažnju svjetske javnosti privukla je kada je kao pokazatelj napretka i blagostanja zemlje odredila "bruto nacionalne sreće". Naime, BDP može prikazati ekonomsko i materijalno stanje zemlje, ali ne i kvalitetu života koju u Kraljevini Butan nastoje postići ravnotežom materijalnih uvjeta i tradicionalnih budističkih vrijednosti poput suosjećanja, zajedništva, nesebičnosti i samilosti.
Ekološki je sustav zadivljujuće organiziran. Sve su karike u tom lancu u dinamičkoj ravnoteži, a lanac je jak koliko je jaka njegova najslabija karika. U tom smislu održavanja prirodne ravnoteže, ruski znanstvenik dr. Sergej A. Ostroumov ističe važnost vodenih organizama. Čovjekova je dužnost ne ugrožavati ostale karike lanca kojemu i sam pripada, ne zbog nametnutih mu propisa i zakona, nego zbog osjećaja odgovornosti.
Nakon što je drugi ustanak Mesenjana ozbiljno ugrozio njihov grad, Spartanci traže pomoć Atenjana koji im, umjesto vrsnog stratega i vojskovođe, šalju starog i hromog Tirteja. Iako legenda kaže da nije mogao podignuti mač, mudri je Tirtej svojim ratničkim elegijama okupio Spartance oko njihovih zakona, kralja i domovine, nadahnuo ih da posvete život ostvarenju "onoga što dolikuje čovjeku" – dostojanstvu i časti, te spremnosti i hrabrosti da se nose sa životnom izazovima, što ih je dovelo do pobjede.
William Shakespeare, engleski književnik i jedan od najvećih svjetskih dramatičara, svoja je duboko filozofska razmišljanja o smislu života, smrti i trajnim duhovnim vrijednostima unio i u svoja djela. Jedan od načina njegova izražavanja bio je i sonet čija se forma od triju katrena i jednog dvostiha povezanih rimom njemu u čast naziva Shakespeareov ili elizabetanski sonet.
Poezija je oduvijek imala važnu ulogu u životu ljudi. Oblik je oponašanja i prenošenja ljepote te ju je lakše osjećati nego definirati. Ono što nazivamo "istinskom poezijom" mora biti neograničeno prostorno-vremenskim okvirom, lako razumljivo i lijepo. Takva djela poezije prenose se na krilima nadahnuća kroz pjesnika osvjetljavajući i oplemenjujući naš život.
Maštu nerijetko zamjenjujemo s fantazijom, dok je u tradiciji bila jedna od najvažnijih osobina ljudske psihe bez koje bi napredak čovječanstva bio nemoguć. Ta sposobnost čovjeka da uzdigne svijest i uspostavi kontakt s duhovnim svijetom, omogućuje stvaranje vjerne slike čistih ideja. Sva velika djela istinskih umjetnika i istraživača djela su mašte, dok su ona koja odražavaju prolazni svijet i psihu umjetnika posljedica fantazije i nemaju snagu inspiracije kao djela mašte.
Nakon prividne smrti prirode koju donosi zima, proljeće je čudo buđenja, prilika za preporod onog dobrog i lijepog koje spava u našoj nutrini te poziv da se sve počne iznova. Svake godine poučava vještini stalne svježine one koji ga vide. Buđenje bi za čovjeka značilo potpuno živjeti svaki dan, a cvjetanje živjeti snove koji će se nakon punine Ljeta pretvoriti u zlatne plodove i sjemenke.
travanj 2016