Bili mi toga svjesni ili ne, uronjeni smo u svijet zvukova. Svaki zvuk u fizičkom svijetu budi odgovarajući zvuk u nevidljivom i stavlja u pokret određenu skrivenu snagu prirode. Stoga je glazba izvorno bila instrument komunikacije s duhovnim svijetom, a korištena je i kao sredstvo za postizanje sklada između duše i tijela, što danas opet postaje aktualno. Glazba utječe na nas na različite načine i može biti sredstvo usavršavanja pa je zato važno što slušamo.
Atenska škola, monumentalno remek-djelo velikana renesanse Rafaela Santija nadahnuto je idealima klasične Grčke i Rima. U mnoštvu prikazanih humanista i filozofa od antike do renesanse Rafael je objedinio različita filozofska strujanja. Središnje mjesto dao je Platonu i njegovom učeniku Aristotelu koji su obilježili zapadnu kulturu sve do današnjih dana. Djelo simbolizira humanizam renesanse koji je omogućio procvat umjetnosti, znanosti i kulture te odiše ljepotom, harmonijom i svijesti o dostojanstvu ljudskog bića.
Plotinove Eneade sadrže prikaz osnovnih elemenata njegova učenja, ali i njegovo mistično iskustvo duhovnog svijeta koji je zapravo njegovo najdublje ja. Kroz to iskustvo otkriva da se naše ja proteže od najviše razine, Boga, do najniže razine, materije. Iako nismo svjesni ni najniže ni najviše razine, već sredine ili međuprostora, te razine stvarnosti su razine našeg nutarnjeg života. Taj potencijal koristimo tek kada prema njemu usmjerimo svijest i kada dotakne naša osjetila.
Maštu nerijetko zamjenjujemo s fantazijom, dok je u tradiciji bila jedna od najvažnijih osobina ljudske psihe bez koje bi napredak čovječanstva bio nemoguć. Ta sposobnost čovjeka da uzdigne svijest i uspostavi kontakt s duhovnim svijetom, omogućuje stvaranje vjerne slike čistih ideja. Sva velika djela istinskih umjetnika i istraživača djela su mašte, dok su ona koja odražavaju prolazni svijet i psihu umjetnika posljedica fantazije i nemaju snagu inspiracije kao djela mašte.