Pogled na more nikoga ne ostavlja ravnodušnim, bilo da blista u jutarnjem suncu ili se zlati u sutonu, bilo da miruje u bonaci ili bjesni u oluji. Moćno je i nepredvidivo, zastrašuje, zadivljuje i zove… Vezuje se uz prvobitnu materiju, u svojim njedrima čuva sjećanje na prošla vremena i na začetke života. Njegov široki beskraj ispunjava neizrecivom čežnjom, kao i zvjezdano nebo. More je simbol vječnosti i beskonačnosti koji u čovjeku budi pjesnika i filozofa.
Poezija je oduvijek imala važnu ulogu u životu ljudi. Oblik je oponašanja i prenošenja ljepote te ju je lakše osjećati nego definirati. Ono što nazivamo "istinskom poezijom" mora biti neograničeno prostorno-vremenskim okvirom, lako razumljivo i lijepo. Takva djela poezije prenose se na krilima nadahnuća kroz pjesnika osvjetljavajući i oplemenjujući naš život.
Pobjednici na atletskim natjecanjima u Grčkoj bili su najveći ponos svojih gradova, a najveći pjesnici u njihovu su čast sastavljali ode. Pindar u svojim odama pobjedu vidi isključivo kao izraz vrline, a pobjednik je onaj koji je u sebi uskladio lijepo i dobro, tjelesno i duhovno, atletiku i etiku.