dharma

Mahabharata – 2. dio

Mahabharata sadrži temeljna indijska filozofska učenja o svemiru, prirodi i čovjeku. Između ostalog, govori i o sustavu moralnih vrijednosti koje se mijenaju i opadaju prolaskom četiriju yuga, velikih vremenskih ciklusa postojanja čovječanstva: od zlatnog, preko srebrnog i brončanog, do našeg željeznog doba ili kaliyuge. Mahabharata se smatra autoritetom u pravilima etičkog ponašanja koje je polazište za duhovni razvoj pa je bez obzira na prostornu i vremensku udaljenost njena poruka aktualna i današnjim stremiteljima.

Postoji li slobodna volja?

Je li čovjekov životni put unaprijed određen ili je on gospodar vlastitog života? Postoji li slobodna volja? Ta su pitanja bila stalan predmet filozofskih rasprava kroz povijest. Očigledno je da postoje i životne datosti na koje ne možemo utjecati, ali i naša slobodna volja kako reagirati na njih, što znači da je slobodna volja ograničena izvana, a neograničena iznutra. Ipak, to ne znači da možemo činiti što god poželimo jer je sloboda usko povezana s odgovornosti.

Filozofija Upanišada

Upanišade, jedan od najstarijih filozofskih tekstova, zaključni su dio Veda i sadrže sintezu temeljnih učenja drevne indijske misli. Upanišade daju odgovore na pitanja o životu i smrti, o vezi između čovjeka i univerzuma te pokazuju put koji ima polaznu točku, ali i cilj, a to je spoznaja apsolutne stvarnosti. Središnja ideja Upanišada jest da je najdublja bit čovjeka istovjetna biti univerzuma. Spoznajom toga jedinstva čovjek se oslobađa kruga rođenja i smrti.

Uspon prema unutarnjem vrhu

Ljepota i mir kojim odišu planinski vrhunci magnetski privlače, a ujedno nam omogućuju zamijetiti nutarnji glas koji u vrevi svakodnevice zatomljujemo. Uspon na planinu izaziva strahopoštovanje prema snazi i raskoši prirode, dok nas istovremeno izvana i iznutra suočava s njezinim zakonima. Uspon tjera na preispitivanje te odbacivanje briga, strahova i sumnji koje sputavaju naše nutarnje biće i otežavaju uspinjanje. Tako rasterećeni možemo osjetiti ljepotu života i približiti se vlastitom nutarnjem vrhu – našem pravom ja.

Stara Indija – Učenje o reinkarnaciji

Prema indijskoj tradiciji, univerzum živi tijekom svojih velikih ciklusa aktivnosti i neaktivnosti, tijekom svojih "dana" i "noći". Sve je podvrgnuto zakonu ciklusa, pa tako i čovjek koji svoje cikluse aktivnosti i neaktivnosti naziva "život" i "smrt". Bezbrojnim ciklusima života i smrti on prolazi putem usavršavanja sve dok se ne ostvari kao čovjek.

Judhištirin odabir

Jedno od glavnih lica Mahabharate je veliki kralj Judhištira, pravednik, koji je zbog svoje pravdoljubivosti nazvan dharma-rađa, a to je […]