Narodne priče prenošene s koljena na koljeno, u kojima je sabrano iskustvo i mudrost čovječanstva, sadrže vrijednosti koje suvremeni čovjek sve manje prepoznaje. Često ih se smatra okrutnima i neprimjerenima za djecu te ih se izmjenjuje. Ipak, te priče nose jasne pouke o svijetu i svakodnevnom životu te obogaćuju unutarnji svijet djeteta. One bude vjeru da slabi mogu postati jaki, da dobro pobjeđuje zlo, što kod djece stvara povjerenje u život i u same sebe.
Nekolicina dječjih autora svrstana je u književne besmrtnike, a među njima je i danski pisac Hans Christian Andersen. Iako je pisao kazališne komade, novele, pjesme i putopise, Andersen je svjetsku slavu i ugled stekao kao pisac dječjih bajki, a sam ih je namijenio najširoj publici. Odrastao je u sredini u kojoj su stari skandinavski mitovi i predaje još bili živi pa je taj ugođaj utkao u priče koje na jednostavan, ali upečatljiv način izražavaju univerzalnu mudrost.
Bajke nisu namijenjene samo djeci, nego i duši odraslog čovjeka, jer postupanje glavnog junaka može poslužiti kao arhetipski model ispravnog djelovanja u stvarnim životnim situacijama.