Pogled na more nikoga ne ostavlja ravnodušnim, bilo da blista u jutarnjem suncu ili se zlati u sutonu, bilo da miruje u bonaci ili bjesni u oluji. Moćno je i nepredvidivo, zastrašuje, zadivljuje i zove… Vezuje se uz prvobitnu materiju, u svojim njedrima čuva sjećanje na prošla vremena i na začetke života. Njegov široki beskraj ispunjava neizrecivom čežnjom, kao i zvjezdano nebo. More je simbol vječnosti i beskonačnosti koji u čovjeku budi pjesnika i filozofa.
Svatko od nas gleda svijet vlastitim očima. Ostati prijatelj s nekim tko ima drugačije poglede od nas ili ga ukloniti s popisa prijatelja posljednjih je godina sve češća dilema. No, upravo je sučeljavanje različitih pogleda, ideja i životnih stavova oblikovalo povijest čovječanstva. Na ovom svijetu ne postoji apsolutno ispravno ili pogrešno; različitost pogleda pomaže širenju vidika i obogaćuje. Osim toga, netko drugačijih pogleda na život može biti dobra i plemenita osoba, što treba biti glavni kriterij vrednovanja drugog čovjeka.
Sakralna geografija oslanja se na temeljni kozmogonijski mit koji prenosi model stvaranja univerzuma od prvotnih vremena naovamo. Unatoč razlikama u predajama, mit sadrži sliku središta svijeta koje povezuje ono što je gore s onim što je dolje, poput osi svijeta zahvaljujući kojoj je sve povezano i živi. To je činilo jezgru vjerovanja tradicionalnih društava čiji je materijalni svijet bio uređen po uzoru na mitsku geografiju. Čovjek je uz pomoć sakralne geografije proživljavao iskustvo svetog i bio povezan s univerzumom.
Stara nordijska pjesma Voluspa govori o rođenju, životu i kraju univerzuma. U njegovom središtu nalazi se veličanstveno Stablo života, jasen Yggdrasil, koje ga povezuje i podupire. Njegovi korijeni i grane kolijevka su devet svjetova nordijske kozmologije. O Stablu brinu tri sestre proročice zalijevajući ga svetom vodom iz Izvora sudbine. Tako je Yggdrasil vječno zelen. Stablo života će preživjeti i kraj svijeta, a u njegovom će deblu utočište pronaći i nekoliko ljudi koji će naseliti svijet u novom ciklusu Života.
Klasična glazbena djela odišu jednostavnošću, jasnoćom i skladom. Njihovi suptilni zvučni oblici satkani od harmoničnih i proporcionalnih odnosa najveći su doseg u približavanju arhetipu Ljepote. Klasična djela stvaraju utisak bezvremenosti jer slijede zakone srodne vječnim zakonima prirode. Ona su povratak bitnome te obogaćuju izvođača i publiku. Tako se i život čovjeka koji u svoja djela nastoji utiskivati vječne vrijednosti može nazvati klasičnim putovanjem. To pojedinca čini plemenitim, a društvo etičnim.
Rimski amfiteatar u Puli, koji se od srednjovjekovlja naziva Arenom, remek je djelo antičke arhitekture. Započet je u vrijeme cara Augusta, a dovršen za Vespazijanove vladavine u I. stoljeću. U amfiteatrima su održavane gladijatorske i druge igre. Padom Rimskog Carstva gubi svoju funkciju i značaj, a njegov kamen postaje izvorom građevinskog materijala. U novije vrijeme brojna kulturna događanja vratila su Arenu u život, dok se istodobno nastavljaju restauratorsko-konzervatorski radovi.
Najnovije otkriće u Saloni, nekadašnjoj metropoli rimske provincije Dalmacije, jesu dva mozaika koja su pokrivala grijane podove rimske vile. Otkriveni su početkom 2022. godine u samom središtu Solina i daju naslutiti raskoš stare Salone koja je vrhunac blagostanja doživjela u 4. stoljeću naše ere, u doba cara Dioklecijana. Pronađeni nalazi trebali bi biti prekriveni staklom i tako predstavljeni javnosti u sklopu budućeg kulturnog centra.
kolovoz 2022