Categories: Tragom prošlosti|Tags: 05-2025, Bodhisattva, Buddha, budistički hram, budistički redovnik, budizam, Danijela Šušić, Delos, dharma, duhovi prirode, Edmund Hillary, ezoterijski budizam, festival vatre, Fujiyama, Gotobikiiwa, hodočasnici, hodočasnička tradicija, hodočasnički putovi, hram Ominesan, hramovi, Huiguo, Izanami, kaligraf, kami, Kimpu, Kobo Daishi, Kongobu-ji, Kukai, Kumano Hongu Taisha, Kumano Kodo, Kumano Nachi Taisha, Kumano Sanzan i Koyasan, Kyoto, legende, Mahavairocana-sutra, mitovi, Nara, Osaka, otok Honshu, pjesnik, predci, proljetni festival, ritualno pročišćenje, sakura, shingon, shugendo, šintoizam, slap Nachi, stablo Nagi, sveta mjesta, svetišta, svetište Kinpusen, sveto, svjetska kulturna baština, taoizam, tendai budizam, Tihi ocean, torii, Toyotomi Kideyoshi, trešnja, Uluru, UNESCO, utemeljitelji Japana, vajrayana budizam, Veliki majstor koji je propagirao Dharmu, yamabushi, Yoshimizu, Yoshino i Omine, Yoshino Mikumari|
U mnogim su kulturama planine smatrane boravištima bogova. Ipak, zemlja svetih planina je Japan. Planinski lanac Kii s brojnim šintoističkim i budističkim svetištima i uređenim hodočasničkim putevima dio je svjetske kulturne baštine. Svetišta, od kojih su neka osnovana još u 9. stoljeću, bila su povezana hodočasničkim rutama sa starim prijestolnicama, ali i međusobno, potvrđujući tako skladno prožimanje dviju religija. Ove su planine još uvijek dio žive kulture Japana.
