Od svih duhovnih učitelja Indije, najdublji trag ostavio je Buddha. Iako je hinduizam potisnuo budizam u Indiji, Buddhino se učenje snažno proširilo Azijom. Nakon njegove smrti nastale su brojne škole i više kanona koji su uza sva razmimoilaženja složni u jednome: Buddha je veliki učitelj koji je pokazao put kojim se ustrajnim nastojanjem vlastitim snagama može doći do konačnog oslobođenja.
Lalitavistara sutra govori o Buddhinom životu, prosvjetljenju i prvoj propovijedi održanoj nakon prosvjetljenja. To je sveti tekst sjevernobudističke tradicije, raširen u Nepalu, Tibetu i Kini. Posredstvom britanskog Kraljevskog azijskog društva tekst je u drugoj polovici XIX. stoljeća došao u ruke europskih učenjaka koji su ga preveli na francuski, njemački i engleski jezik. Tako se Zapad upravo preko Lalitavistare pobliže upoznao s budizmom.
Tekst je kompilacija legendi različitih starosti koje su postojale odvojeno prije nego što su objedinjene u dvadeset sedam poglavlja nejednake dužine. Smatra se da najraniji dijelovi verzije koja je stigla do nas potječu iz I. stoljeća prije Krista, dok su neki dijelovi dodani i u III. stoljeću. Da se ne radi o ujednačenom tekstu jednog autora govori i činjenica da je zapisan na sanskrtu te na osebujnoj mješavini sanskrta i pučkog jezika. Poglavlja počinju proznim tekstom (na sanskrtu), ali obično završavaju stihovima (na mješavini sanskrta i pučkog jezika); ponekad se stihovi javljaju i u sredini poglavlja i u njima se uglavnom sažima i podcrtava ono što je rečeno u proznoj formi. To sve navodi na zaključak da je morala postojati neka starija zbirka budističke literature na temelju koje je nastao ovaj tekst. Budući da se veliki dijelovi gotovo ne razlikuju od palijskih tekstova koji opisuju život Buddhe, neki istraživači pretpostavljaju da je to izvorno bila hinayanska sutra koja je prerađena u duhu učenja mahayane. Drugi pak smatraju da je morao postojati neki stariji izvor iz kojeg su potekla oba budistička kanona, sanskrtski i palijski.
U svakom slučaju, nije poznato kad je tekst poprimio današnji oblik. No, kadgod i kakogod da je nastao, tekst sadrži glavne događaje iz Buddhina života i sva njegova glavna učenja. Među njima je i temeljna doktrina budističke filozofije – pratityasamutpade (uvjetovani nastanak) koja govori o lancu uzročnosti. Ovo jest, jer ono jest. Ovo nije, jer ono nije. Ovo nastaje, jer ono nastaje. Ovo prestaje postojati, jer ono prestaje postojati, fraze su koje se vrlo često pojavljuju u budističkim spisima. Pratityasamutpada uči da su sve fizičke i psihičke pojave uvjetovane određenim čimbenicima, ništa ne nastaje “samo po sebi” već svoje postojanje duguje određenim uzrocima, a ne slučaju ili volji nekog višeg bića. Na početku ovog lanca leži neznanje kao osnovni uzrok, a uvid u nestalnost i uvjetovanost svih pojava oslobađa od okova vezanosti za prolazno.
Postizanje savršenog i potpunog prosvjetljenja
Bodhisattvin je um bio spokojan, posve čist, savršen, blistav, lišen uzbuđenja, slobodan od svih sputavajućih strasti, okretan, savršeno uravnotežen, odlučan i bez oklijevanja. A u zadnji noćni sat, kad se javlja zora, u trenutku kad se oglašava bubanj, Bodhisattva je pažljivo pripremio svoj um i usmjerio ga dobro da bi nadvladao patnju i izvor patnje, i da bi prenio viziju znanja koje uništava neznanje.
Tada je spoznao: Ovaj je svijet uistinu bijedan, podložan rođenju, starosti, bolesti i smrti, promjeni postojanja i ponovnom rođenju. Nitko ne zna kako pobjeći od ovog kruga koji je velika patnja: starost, bolest, smrt i ostalo. Jao! Što može okončati ovu veliku patnju? Nitko ne zna!
Onda je ovo spoznao Bodhisattva: Što samim svojim postojanjem uzrokuje starost i smrt, što je (uvjetovani) uzrok starosti i smrti? Onda shvati: Kad postoji rođenje, iz njega proizlaze starost i smrt; (uvjetovani) uzrok starosti i smrti jest rođenje.
Onda je sljedeće spoznao Bodhisattva: Što samim svojim postojanjem uzrokuje rođenje, što je uvjetovani uzrok rođenja? I tad shvati: Kada dođe do postojanja, iz njega proizlazi rođenje; uvjetovani uzrok rođenja jest postojanje.
Onda je spoznao Bodhisattva: Što samim svojim nastankom uzrokuje postojanje, što je uvjetovani uzrok postojanja? I tad shvati: Kad postoji prianjanje, iz njega proizlazi postojanje; uvjetovani uzrok postojanja jest prianjanje.
Onda je spoznao Bodhisattva: Što samim svojim postojanjem uzrokuje prianjanje, što je uvjetovani uzrok prianjanja? I tad shvati: Kad postoji žudnja, iz nje proizlazi prianjanje; uvjetovani uzrok prianjanja jest žudnja.
Onda je spoznao Bodhisattva: Što samim svojim postojanjem uzrokuje žudnju, što je uvjetovani uzrok žudnje? I tad shvati: Kad postoji osjećaj, iz njega proizlazi žudnja; uvjetovani uzrok žudnje jest osjećaj.
Onda je spoznao Bodhisattva: Što samim svojim postojanjem uzrokuje osjećaj, što je uvjetovani uzrok osjećaja? I tad shvati: Kad postoji dodir, iz njega proizlazi osjećaj; uvjetovani uzrok osjećaja jest dodir.
Onda je spoznao Bodhisattva: Što samim svojim postojanjem uzrokuje dodir, što je uvjetovani uzrok dodira? I tad shvati: Kad postoji šest osjetila, iz njih proizlazi dodir; uvjetovani uzrok dodira su šest osjetila.
Onda je spoznao Bodhisattva: Što samim svojim postojanjem uzrokuje šest osjetila, što je uvjetovani uzrok šest osjetila? I tad shvati: Kad postoji ime-i-oblik, iz njih proizlazi šest osjetila; uvjetovani uzrok šest osjetila jest ime-i-oblik.
Onda je spoznao Bodhisattva: Što samim svojim postojanjem uzrokuje ime-i-oblik, što je uvjetovani uzrok imena-i-oblika? I tad shvati: Kad postoji svijest, iz nje proizlazi ime-i-oblik, uvjetovani uzrok imena-i-oblika jest svijest.
Onda je spoznao Bodhisattva: Što samim svojim postojanjem uzrokuje svijest, što je uvjetovani uzrok svijesti? I tad shvati: Kad postoje karmičke okolnosti, iz njih proizlazi svijest; uvjetovani uzrok svijesti su karmičke okolnosti.
Onda je spoznao Bodhisattva: Što samim svojim postojanjem uzrokuje karmičke okolnosti, što je uvjetovani uzrok karmičkih okolnosti? I tad shvati: Kad postoji neznanje, iz njega proizlaze karmičke okolnosti. Uvjetovani uzrok karmičkih okolnosti jest neznanje.
I tako je, redovnici, spoznao Bodhisattva: Neznanje je uvjetovani uzrok karmičkih okolnosti; karmičke okolnosti su uvjetovani uzrok svijesti; svijest je uvjetovani uzrok imena-i-oblika; ime-i-oblik su uvjetovani uzrok šest osjetila; šest osjetila su uvjetovani uzrok dodira; dodir je uvjetovani uzrok osjećaja; osjećaj je uvjetovani uzrok žudnje; žudnja je uvjetovani uzrok prianjanja; prianjanje je uvjetovani uzrok postojanja; postojanje je uvjetovani uzrok rođenja; rođenje je uvjetovani uzrok starosti i smrti, tuge, žaljenja, patnje, boli i očaja. Otuda dakle proizlazi velika patnja.
O redovnici, usredotočujući svoj um na izvor patnje, na učenja koja se nikad prije nisu čula, on je dao mudrost, on je dao viziju, dao je ostvarenje, veliko znanje, razboritost i razumijevanje. I došlo je svjetlo…
Onda je razmišljao Bodhisattva: Izostankom čega ne postoje starost i smrt, prestankom čega nestaje starost i smrt? I tad shvati: Nepostojanjem rođenja, ne postoje starost i smrt; prestankom rođenja, prestaje starost i smrt.
Onda je spoznao Bodhisattva: Izostankom čega ne postoji rođenje, prestankom čega prestaje rođenje? I tad shvati: Kad nema postojanja, ne postoji rođenje, prestankom postojanja, prestaje rođenje.
I Bodhisattva je opet razmišljao: Prestankom čega nema postojanja? I tako dalje do u tančine kroz prestanak prianjanja, žudnje, osjećanja, dodira, šest osjetila, imena-i-oblika, svijesti, sve do prestanka karmičkih okolnosti. A prestankom čega prestaju karmičke okolnosti prestaje stvaranje karmičkih okolnosti? I tad shvati: Nepostojanjem neznanja, ne postoje karmičke okolnosti, prestankom neznanja, prestaju karmičke okolnosti. I dalje: Prestankom karmičkih okolnosti, prestaje svijest; prestankom svijesti, prestaje ime-i-oblik, i tako dalje kroz prestanak šest osjetila, dodira, osjećanja, žudnje, prianjanja i postojanja, sve do ovog: Prestankom rođenja dolazi do prestanka starosti i smrti, tuge, žalosti, patnje, boli i očaja. Tako dolazi do prestanka velike patnje.
Tako je, o redovnici, Bodhisattva iznova usredotočio svoj um na dotad nepoznata učenja, dajući mudrost i viziju, dajući ostvarenje, veliko znanje, razboritost i razumijevanje. I došlo je svjetlo…
U tom trenutku, o redovnici, prepoznao sam, u skladu s istinom, patnje vezane uz osjećaje; prepoznao sam izvor patnje, prestanak patnje, put koji vodi do prestanka patnje. U skladu s istinom, prepoznao sam: To je patnja zbog želje, to je patnja zbog postojanja, to je patnja zbog dodira, to je patnja zbog gledišta, tu patnje prestaju bez izuzeća; tu patnje prestaju bez traga.
Ovo je neznanje, ovo je izvor neznanja, ovo je prestanak neznanja, a ovo je put koji vodi do prestanka neznanja. To sam sve prepoznao u skladu s istinom. Ovdje nestaje neznanje, bez traga ili sjene…
O redovnici, tijekom posljednjeg noćnog sata, u trenutku kad se oglasio bubanj, u jednom trenu… Bodhisattva je postigao budastvo, potpuno, savršeno, nenadmašeno prosvjetljenje, i postigao je tri znanja.
Tada su, o redovnici, bogovi povikali: “Prijatelji, prospite cvijeće! Bhagavat je uistinu savršeni i potpuni Buddha.”
Autor: Dijana Kotarac[/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]