Categories: Znanost|Tags: "solve et coagula", 07-2024, alegorije, Alkahest (univerzalno otapalo) i Elixir vital (eliksir života), Alkemija u 19. stoljeću, Antonia Cotignola, Asklepije, atanor, Avicena, bakar, bhutas, bog Thot, četiri elementa, corpus hermeticum, drevni Egipat, država, eter, Geber, H. P. Blavatsky, Hermes Trismegistos, hermetička tradicija, hermetički spisi, hijerofant, Jabir Ibn Hayyan, Jupiter, kositar, kraljevska umjetnost, kvintesencija, Lapis philosophorum (filozofski kamen), magija, Mars, Merkur, metali, misteriji, mit o Ozirisu, Mjesec, Nives Lozar, olovo, Pimander, pitagorejci, Platon, praiskonska materija, prakrti, prima materija, Salomonov pečat, Sankhya škola, Saturn, Set, simboli, simbolički jezik, Smaragdna ploča, sol, srebro, Summa Perfectionis, sumpor, sunce, svećenička kasta, sveto učenje, tanmatras, taoizam, teozofija, Thot-Hermes, Timaj, Titus Burckhardt, transumutacija, Veliko djelo, Venera, željezo, živa, zlato|
O podrijetlu i tajnama alkemije malo se zna. Helenistička tradicija upućuje na njezine egipatske korijene, mada se tisućama godina prakticirala i na Istoku. Iako se čini da alkemija ima samo jedan cilj – transmutaciju neplemenitih metala u zlato, alkemijski tekstovi sadrže barem dva ključa tumačenja njezinih simbola i alegorija. Prvi se odnosi na pretvorbu metala u zlato, a drugi na pretvorbu kaotičnih ili animalnih elemenata kod ljudi u one plemenite, zlatne, što daje naslutiti značaj te takozvane "kraljevske umjetnosti".
