kozmos – Nova Akropola

Zaboravljeni jezik simbola

Categories: Simbolizam|Tags: 12-2024, alegorija, C. G. Jung, čovjek, duša, Egipćani, eidolon, G. Bachelard, G. Durand, G. Massey, H. Corbin, hijerofanija, inspiracija, intuicija, J. Chevalier, Jelena Sikirić, kozmos, kult Mjeseca, kultura, lunarni simbol, M. Eliade, mačka, Mali princ, Mau, mikrokozmos, mitologija, Mjesec, podsvijest, pokretač, Posrednik, priroda, profano, Psiha, R. Becker, religija, rezonancija, Rječnik simbola, sjećanje, slutnja, St. Exupery, sunce, svetinja, sveto, sveto i profano, svijest, tajna, tradicija, umjetnost, zagonetka, znak|

Simboli nas prate u snu i na javi prenoseći duboki sadržaj koji nadilazi granice razuma i njegove logike. Takvi se sadržaji objavljuju u formi simbola jer riječi ne mogu izraziti njihovu dubinu i sve različite aspekte. Simbol prima i prenosi određenu snagu iz prirode i svemira posredstvom koje rezonira i u nama stvara odjek. On skriva i otkriva određene istine o čovjeku, prirodi, kozmosu i najprimjerenije nam približava nejasno naslućenu duhovnu stvarnost koja je ishodište svega.

Demokrit

Categories: Filozofija|Tags: 11-2024, Abdera, alegorije, Aleksandrijska knjižnica, Anaksagora, Aristotel, atomisti, atomistička doktrina, atomizam, atomos, Bit, Bitak, četiri elementa, Ciceron, Corpus Democriteum, Diogen Laertije, dužnost, eidoli, elejska škola, Empedoklo, Epikur, etika, eudaimonija, Eutimija, Filolaj, filozof, grčka filozofija, Hesiod, homeomerije, Homer, jedinstveno počelo, kozmos, Leukip, Luka Marić, Lukrecije, makrokozmos, Mali red svijeta, manifestacija, metafizika, mikrokozmos, Milet, mitološka tradicija, ne-Bitak, orfička mistagogija, parabole, Parmenid, Pitagora, Pitagorino učenje, Platon, pokret, Pravednost, predsokratovci, priroda, prirodni zakoni, proročište u Delfima, proročište u Dodoni, Seneka, simbolički jezik, Sokrat, Solon, srednji put, stoička filozofija, Veliki red svijeta, Zenon|

Demokrit, kao i svi predsokratovci, traga za tajnama prirode, pita se iz čega sve nastaje i kako se odvijaju promjene, pa su glavne teme njegove filozofije bitak, njegove manifestacije i pokret. Zastupao je atomističko učenje prema kojem se sve u prirodi, odnosno kozmosu, sastoji od atoma. Od njegova raznolikog opusa sačuvalo se oko tristo fragmenata uglavnom etičke prirode. Svoju etiku temelji na vedrini duha koja se postiže pravom mjerom i srednjim putem, i koja omogućuje eudaimoniju, najviši cilj ljudskih težnji.

Svijet klasične Grčke

Categories: Tragom prošlosti|Tags: 11-2024, akropola, Aleksandar Makedonski, Antimah iz Kolofona, arhajsko doba, arhitekti Iktinos, arhitektura, aristokracija, Atena, Atenski savez, Delski savez, demokracija, Demosten, društveno-politička uređenja, Eleuzina, entazis, Eshil, estetika, etika, Eubul, Euripid, Fidija iz Atene, filozofska misao, grčka kultura, grčka povijest, grčki polisi, helenističko razdoblje, Herodot, Hipokrat s Kosa, humane vrijednosti, humanizam, idealizacija likova, individua, Jerko Grgić, Kalikrat, kalokagatija, kanoni, kazalište, kiparstvo, koalicija grčkih gradova, kozmički red, kozmos, kralj Filip II., kraljevina, ljepota, medicinski kodeks, Miron iz Atike, misteriji, Muze, nous, oligarhija, Olimpijske igre, paideia, Panijazid iz Halikarnasa, Parmenid iz Eleje, Partenon, Periklo, Perzijanci, perzijski ratovi, Perzijsko Carstvo, Pindar iz Beotije, Platon, Poliktet iz Arga, politeii, političke borbe, prirodni zakoni, proporcija, renesansa, simetrija, Sirakuza, sofisti, Sofoklo, Sokrat, Sparta, sustav obrazovanja, suzdržani sklad, Temistoklo, timokracija, Timotej iz Mileta, tiranija, Tukidid, umjetnost, zlatni rez|

Klasično razdoblje Grčke označava puni procvat grčke kulture na umjetničkom, filozofskom i znanstvenom planu. Utemeljena na čvrstim i jasnim pravilima, klasična remek-djela harmonično objedinjuju estetske i etičke vrijednosti te odišu pravom mjerom, redom, skladom i ljepotom. Ona potiču na dobro i lijepo i do danas su nam ostala svjetionik i putokaz. Stvarni uzroci tog blistavog procvata sežu u arhajsko doba i izviru iz jedinstvenog, univerzalnog vrela koje nadahnjuje sva bezvremena djela.

Korisnost filozofije

Categories: Filozofija|Tags: 01-2024, Andrija Jončić, atomizam, bezvremena filozofija, Bog, C. G. Jung, Ciceron, čovjek, Demokrit, duh, evolucija čovjeka, firentinska renesansa, grčki idealizam, humana dužnost, Konfucije, kozmos, kulturni suživot, ljudsko dostojanstvo, materija, mikrokozmos, Neoplatonska škola u Aleksandriji, nous, Pierre Hadot, pitagorejska škola, Platon, Platonova akademija, pozitivistička znanost, priroda, prirodna filozofija, Psiha, psyche, religija, renesansni filozofi, Ruđer Bošković, savjest, soma, stoicizam, svijest, tradicionalna filozofija, Zenon|

Svedena na teoretsku znanstvenu disciplinu, današnja filozofija nema previše dodira sa stvarnim životom pa je izgubila svoju izvornu ulogu. Za razliku od nje, učenja tradicionalnih filozofskih škola pružala su čovjeku odgovore na temeljna ljudska pitanja, podučavala ga kako se upoznati s vlastitom prirodom i ovladati njome te kako ostvarivati suživot s drugim ljudima. Njihova je živa filozofija poticala ono najplemenitije u čovjeku, nekada i danas, stoga je bezvremena i nadasve korisna.

Sudbina, usud ili slobodna volja

Categories: Psihologija|Tags: 01-2024, Aleksandar Veliki, arhetip, arhetipske ideje, Balder Čisti, bog Odin, božanski um, dharma, Drvo svijeta, E. R. Dodds, Freud, hinduistička filozofija, Homer, inteligencija, iskušenja, Isus, Itaka, Julian Scott, Julije Cezar, karma, kozmički zakon, kozmos, Kralj Edip, legende, Maša Jovanović, mitologija, mitovi, Odisej, Odiseja, Petar, Platon, Plotin, povijest, predodređenost, Ragnarok, Sofoklo, Suđenice, tri Norne, Trojanski rat, univerzum, Yggdrasil|

Je li sve što nam se događa predodređeno neumoljivim zakonima prirode ili imamo slobodu volje? Stari su narodi vjerovali da kozmos ima sudbinu kao i čovječanstvo te da je ta sudbina arhetip kojem težimo. I svako pojedino biće ima svoju sudbinu koja proizlazi iz njegove vlastite prirode. Iako predodređenost postoji, postoji i širok prostor za djelovanje čovjekove slobodne volje. Jedno ne isključuje drugo, čovjek vlastitim izborima i odlukama može utjecati na tijek sudbine i upravljati vlastitim životom.

Gdje stanuje duša?

Categories: Psihologija|Tags: 01-2023, bolest, duh, duhovna sfera, Duša svijeta, egocentrizam, egoistične želje, emocionalni, fitnes, fizičko-osjetilna sfera, Hannes Weinelt, ja, Jorge Angel Livraga, kozmos, kult tijela, mentalni obrasci, nagoni, nutarnja praznina, nutarnja punina, obrazovanje, osjetilna percepcija, osobni ego, Paracelzus, plastična kirurgija, Platon, ritam života, Ružica Mesić, samoiscjeljenje, samooptimiziranje, samoostvarenje, samopotvrđivanje, starost, strah od smrti, tijelo, transhumanizam, vrijeme, wellness, zdravlje, životne kušnje|

U svijetu kojim vladaju znanstveni duh i razum čini se da nema mjesta za "dušu". Pojam duše iščezava iz znanstvenog diskursa u korist pojma "ja". Čovjek usredotočen na "ja" i "sebe" orijentiran je na izvanjsko i površno čime se udaljava od svoje biti koja je duhovne prirode. Okrećući se svojoj nutrini, ne gubi se u perifernom već uviđa svrhu i smisao svega, povezuje se s ritmom života i doživljava nutarnju puninu. Usmjerenost na dušu očovječuje ljudsko biće i zato je važno vratiti pojam duše u prirodoznanstvenu sliku svijeta.

Sakralna geografija – Posvećivanje prostora: Osnivanje hramova i gradova

Categories: Antropologija|Tags: 09-2022, akropola, arhetip središte, axis mundi, ceremonija središta, Cuzco, Demijurg, feniks, Fernand Schwarz, hijerofanija, Homo religiosus, Hram predaka, imago mundi, kaos, kozmiciranje prostora, kozmičke i teluričke energije, kozmičko stablo, kozmizacija svijeta, kozmogonijski mit, kozmos, kralj-svećenik, kvadrat i krug, magični kvadrat, Menes, mezokozmos, Minos, Mircea Eliade, mundus, nebeska hijerarhija, Noina arka, obredi orijentacije, obredi osnivanja, obredna središta, os svijeta, prirodna svetišta, profani prostor, prvobitni humak, ptica Ben-Ben, pupak svijeta, roma quadrata, Romul i Rem, sakralni prostor, simbol stabilnosti, slika svijeta, središte orijentacije, sveti stup, sveto vrijeme, Tenochtitlan, tradicionalna društva, transcendentni svijet, vertikalna os, yang i yin|

Prvi gradovi nastali su na mjestima prirodnih svetišta. Osnivač grada prvo bi ceremonijom središta ustanovio srce grada, mjesto u kojem su koncentrirane vitalne snage prirode. Nastavio bi obredom orijentacije te potom brazdom označio granicu grada. Na kraju bi ceremonijom ophodnje obišao sve u krug. Time je prostor postajao uređen i svet te je ustanovljena vertikalna os koja povezuje čovjeka s njegovim nebeskim korijenima. Ta se veza kasnije slavila na svetim mjestima u određenim trenucima utvrđenim kalendarom.

Sakralna geografija – dinamička veza između neba i zemlje

Categories: Antropologija|Tags: 08-2022, Fernand Schwarz, Gilbert Durand, hominizacija, Homo religiosus, Homo sapiens, Homo symbolicus, imaginacija, jezik mitova, kozmos, Leroi-Gourhan, ljudska svijest, metalingvistički jezik, Mircea Eliade, mitska geografija, nous, ontologija, psyche, razum, sakralno, soma, sveto i profano, svjesno i nesvjesno|

Sakralna geografija oslanja se na temeljni kozmogonijski mit koji prenosi model stvaranja univerzuma od prvotnih vremena naovamo. Unatoč razlikama u predajama, mit sadrži sliku središta svijeta koje povezuje ono što je gore s onim što je dolje, poput osi svijeta zahvaljujući kojoj je sve povezano i živi. To je činilo jezgru vjerovanja tradicionalnih društava čiji je materijalni svijet bio uređen po uzoru na mitsku geografiju. Čovjek je uz pomoć sakralne geografije proživljavao iskustvo svetog i bio povezan s univerzumom.

Heraklit: Heroizam samopoznaje

Categories: Filozofija|Tags: 07-2022, Aleksandar Dmitrović, antička Grčka, Artemidin hram, Delfsko proročište, etika, grčka kozmogonija, Heraklit iz Efeza, kozmos, Logos, politika, Sve teče (Panta rhei), vatra, zapadna filozofija|

Učenje grčkog predsokratovca Heraklita očuvalo se tek fragmentarno, a sadržano je u sažetim, zagonetnim izrekama koje su istovremeno pjesnički nadahnute i pročišćene britkim razumom. Promatrajući prirodu i čovjeka, Heraklit dolazi do spoznaje da u svijetu, osim promjene, nema ničeg postojanog. Neprestano razgrađivanje i izgrađivanje svijeta kroz borbu suprotnosti naziva ratom, a u osnovi svega je vatra. U takvom svijetu i sam se čovjek mora boriti. Kroz borbu sazrijeva i stječe uvid u božansko biće koje svatko od nas nosi u sebi.

Inicijacija

Categories: Tragom prošlosti|Tags: 01-2022, antička filozofija, arhetip, arhetipske slike, arturijanski mitovi, C. G. Jung, desakralizirani svijet, eleuzinski misteriji, inicijacijska iskušenja, inicijacijski put, inicijatska smrt, inicijatski obredi, kozmos, kulturna antropologija, legende o Gralu, makrokozmos, mit, mit o Demetri i Kori, mit o Ozirisu, mitologija, moderno društvo, neofit, obredi sazrijevanja, orfički misteriji, Petar Bujas, profano, psihologija, sakralno, samotrački misteriji, simboli, stari svijet, tradicionalno društvo|

Moderno društvo, okupirano materijalnim napretkom, živi u osiromašenom, desakraliziranom kozmosu u kojem nema inicijacije pa niti znanja o onom bitnom. Inicijacija kao most između profanog i sakralnog u tradicionalnim je društvima imala izuzetno važnu ulogu. Smatrali su je načinom približavanja čovjeka vlastitoj biti i biti svijeta koji ga okružuje. Gotovo svi veliki filozofi, umjetnici, znanstvenici bili su inicirani te tako upućeni u svrhu i smisao života, a taj duboki uvid progovarao je kroz njihovo stvaralaštvo.