Retorika je od vremena antičke Grčke do kraja 19. stoljeća bila sastavni dio humanističkog obrazovanja. Kada se koristila u plemenite svrhe, budila je čovjekovu uspavanu dušu i poticala ga na dobro. U protivnom je postajala sredstvo obmane. Najplemenitiji izraz dao joj je Sokrat koji je svojim govorima poticao Atenjane na preispitivanje i upoznavanje samih sebe, te na traženje odgovora na pitanje kako treba živjeti.
Životni izazovi i iskušenja koja nam dolaze u različitim oblicima su neizbježni. Uzalud im pokušavamo umaći jer su utkani u život i služe nadilaženju naših slabosti, strahova i ograničenja koja sami postavljamo. Poetski sažimajući Mahabharatu, Ramdhari Singh Dinkar govori o Pandavama koje su upravo iskušenja dovela do otkrivanja i jačanja vrlina i pripremila ih za bitku s Kuravama. Kao i Pandavama, iskušenja su i nama prilike da jačanjem vrlina pobjeđujemo mane. Radi se o nutarnjoj borbi nužnoj za čovjekov rast i upoznavanje njegova pravog identiteta.
Akbar Veliki treći je i najslavniji car mogulske dinastije koja je vladala Indijom od 16. do 18. stoljeća. U mladosti je bio sklon razonodama da bi se nakon duhovnog buđenja okrenuo religiji i filozofiji. Na svom je dvoru okupljao teologe, pjesnike, učenjake i filozofe različitih vjera u međureligijskom dijalogu. Zagovarao je ideju da sve religije vode istom Bogu te je težio ostvarenju suživota između ljudi različitih religija unutar svog carstva. Akbarova mirotvorna politika uzajamnog poštovanja i tolerancije nadahnjujući je podsjetnik da je takav društveni model ostvariv.
Nagone za održanjem života, duboko upisane u genetsku strukturu čovjeka, dijelimo sa životinjama. No, kao ljudska bića u evoluciji vrste sudjelujemo razvijanjem humaniteta, kroz svjesno održavanje odnosa između humanog i animalnog, u kojem prevladava ono humano. Ako se to zapostavi, civilizacija tone u barbarstvo bez obzira na sav razvoj tehnologije. Na nama je da izaberemo hoćemo li slijepo popuštati nagonima ili težiti ljudskom dostojanstvu.
Stari sanskrtski tekstovi govore o sedam svetih gradova hinduizma, među njima je i Dvarka, Krišnina prijestolnica. Prenose i to da je grad nakon Krišnine smrti, kad je nastupilo razdoblje Kali juge, potonuo u more… Dugo je smatran mitskim, no podvodnim istraživanjem uz obalu današnje Dvarke, koja je i danas mjesto hodočašća, otkriveni su ostaci potonulog grada. Njegovo je otkriće podsjetnik na valove života koji donose i odnose prizore s pozornice svijeta i tako ga ciklički obnavljaju.
Marsove umjetnosti starorimski je naziv za borilačka umijeća koja nalazimo u različitim oblicima u svim dijelovima svijeta. U svojoj osnovi nijedna borilačka vještina nije namijenjena destrukciji, već upravo obrnuto, miru i harmoniji. Svaki istinski ratnik, vitez, junak, antički heroj uvijek je djelovao plemenito i humano, u skladu s dubokim moralnim principima, koristeći svoju vještinu samo u službi dobra i pravde. Iako je danas njihov nutarnji aspekt zaboravljen, sve Marsove umjetnosti sadrže istu filozofiju čija je zadaća u prvom redu formiranje čovjeka usmjereno prema zaštiti i uzdizanju svih živih bića u prirodi.
Kraljevna Savitri bijaše jedino dijete kralja Ašvapatija. Nije se znalo je li bila ljepša ili pametnija. Jednom je pošla s
Kalendari i satovi nam gotovo savršeno mjere vrijeme, ali znamo li zapravo što je vrijeme? Obično ga doživljavamo kao kontinuum, nešto što teče, nezadrživo dolazi i nepovratno nestaje... No, ništa u prirodi ne ide linearno u beskonačnost, sve kruži: od elektrona do planeta i cijelih svemirskih sustava koji se gibaju oko svog središta, a toj je zakonitosti podložno i vrijeme. Sve velike tradicije čovječanstva naglašavaju cikličnost vremena i prenose učenje o vremenskim ciklusima, krugovima vremena unutar kojih se očituju svi aspekti jedne stvarnosti.
Jedno od glavnih lica Mahabharate je veliki kralj Judhištira, pravednik, koji je zbog svoje pravdoljubivosti nazvan dharma-rađa, a to je
Indija sa svojim bogatim kulturnim i duhovnim naslijeđem nepresušna je riznica znanja i mudrosti koja magnetski privlači i nadahnjuje znanstvenike, umjetnike, te osobito one s duhovnim nagnućima u potrazi za istinom... O Indiji su napisane bezbrojne knjige i mnoge su njene tajne otkrivene, ali ona podjednako očarava danas kao i u vrijeme svojih prvih istraživača.