Tek kada počnemo analizirati vrijednosti, koje svjesno ili nesvjesno pripisujemo elementima koji ulaze u naš život, počinjemo živjeti inteligentno. Ali sposobnost za takva sagledavanja još je uvijek rijetka i pokazuje je razmjerno mali broj pojedinaca, premda se utjecaj tih osoba širi na veći ili manji krug ljudi ovisno o njihovoj dinamičnosti i načinu na koji se njihov utjecaj prenosi.
Današnje vrijeme karakteriziraju, između ostalog, daleko šire i gorljivije istraživanje srca i vrijednosti nego ikad prije, barem koliko seže naša povijest. Ljudi širom svijeta se očito trenutno nalaze u situaciji u kojoj postoji potreba za temeljitom obnovom vrijednosti, onoga u što vjeruju i najviše cijene, ali ne u teoriji, već osvjedočeno u stvarnoj praktičnoj primjeni. Prosječan kršćanin može tvrditi kako vjeruje u uzvišene doktrine Propovijedi na gori, ali vjera koja zapravo upravlja njegovim ponašanjem se treba vidjeti u njegovom domu, njegovim dnevnicima, trgovinama, radnim mjestima, klubovima i na bojnim poljima. Isto vrijedi i za narode drugih vjeroispovijesti.
Svjetski ratovi kroz koje smo prošli, sadašnje stanje u svijetu i opasnost od nove katastrofe, čak i većih razmjera od posljednje, sve to zajedno potiče na razmišljanje o vrijednostima koje su istinske i koje bismo trebali nastojati očuvati u našim životima, odbacujući iluzije.
Novac, moć bilo koje vrste, sjaj i blještavilo, razni užici i zadovoljstva, sve je to očito primamljivo i grozničavo se traži, ali i to su također vrijednosti na tržištu života, rame uz rame s onim kvalitetama ili idealima kojima selektivno možemo pripisati taj pojam, kao što su sloboda, istina, poštivanje zakona, dužnost, odanost, uljudnost, ljepota i pravda. Sve u životu ima vrijednost u teoriji, a u praksi za jednu ili drugu vrstu ljudi. Međutim, vrijednosti za svakoga pojedinca ovise o osjećaju koji je razvio u njihovu procjenjivanju. U tom, kao i u drugim aspektima, razvijamo se samo kroz iskustvo, kako kao pojedinci, tako i kao društvo, a naš rast se pokazuje kroz vrijednosti koje motiviraju naše djelovanje.
Vrijednosti divljaka značajno se razlikuju od vrijednosti društva u kojem postoje utjecaji umjetnosti, standardi složenijeg načina života i djelovanje uspostavljenih institucija. Kada kažemo riječ “vrijednosti”, to zvuči apstraktno i neopipljivo, međutim, prepoznate kao takve ili ne, vrijednosti postoje u svakom društvu i u temeljima su psihologije i ponašanja ljudi kojima pripadaju. Koje su to vrijednosti za bilo koji narod, može se vidjeti iz njegova života. One su nasljeđe njegove ranije kulturne i društvene povijesti. Vrijednosti koje su temelj njihovih misli i motiva su one koje su stvorili istaknuti ljudi koji su živjeli među njima, ali su proizašle i iz njihovih vlastitih kušnji i eksperimenata. Za iskušavanje bilo čega potrebno je vrijeme, da se prosije istina od laži, ono što poboljšava život od onoga što ga uništava.
Razvijamo se samo kroz iskustvo, kako kao pojedinci, tako i kao društvo, a naš rast se pokazuje kroz vrijednosti koje motiviraju naše djelovanje.
Indijski narod, kao i kineski, među različitim narodima svijeta, ima osjećaj vrijednosti, razvijen kroz dugu povijest misli i dostignuća, što se ogleda u njihovoj filozofiji i književnosti, njihovim društvenim organizacijama i običajima, u cjelokupnom načinu života. Istina je da su tijekom dugog prihvaćanja te vrijednosti postale uobičajene forme i u određenoj su mjeri izgubile na životnoj važnosti. Ideal ahimse ili nenasilja, naprimjer, čiji je istaknuti zagovaratelj bio gospodin Gandhi, koliko god da se kršio u praksi ili čak bio pogrešno shvaćan, rezultat je dubokog razumijevanja koje leži u temelju indijske misli oblikovane kroz tisućljeća. Cjelokupni koncept Dharme izložen Indijcima putem tradicije i religijsko-društvenog kodeksa zasniva se na određenom skupu vrijednosti koncipiranih s obzirom na njihove dalekosežne posljedice i odjeke, a čiji doseg, prema indijskoj filozofiji, nije samo jedan život, već niz reinkarniranih života, i ne odnosi se samo na prolazne čovjekove dobitke i gubitke, zadovoljstva i boli, nego na njegovu trajnu sreću, njegovo napredovanje prema konačnom oslobođenju od patnje.
Dva svjetska rata vodila su se za slobodu pojedinaca i naroda kako bi mogli nesmetano živjeti na vlastiti način, bez diktata ili straha od nasilja, misliti svojom glavom i iznositi svoje mišljenje, sve dok je takvo djelovanje usklađeno s uživanjem jednake slobode drugih. Ta je sloboda plaćena naporima savezničkih naroda, uključujući žrtve bez presedana u ljudskoj povijesti. Ovdje je očito u pitanju princip čija je vrijednost za trajnu sreću cijelog čovječanstva uzdignuta i utvrđena širokim pristankom, te je postao ključnom notom ljestvice vrijednosti po kojoj se izrazi ljudskog života trebaju oblikovati i upravljati.
Rekao sam ključna nota, jer ona utječe na sve faze našeg života. Uzmimo za ilustraciju djetinjstvo i pitanje djetetova obrazovanja za što bolju osposobljenost za kasniji život. Sve se više uviđa da praktički svako dijete nosi u sebi sjeme jedinstvenosti koje će, ako ga se njeguje, biti i postati njegovo najdragocjenije vlasništvo i doprinos kulturi njegova društva; tako da je originalnost u svojim najranijim počecima, čak i više nego u svojim kasnijim izraženijim i ustaljenim pojavnim oblicima, vrijednost koja, poput kakvog rijetkog metala koji je do tada bio podcijenjen i odbacivan, sada počinje dolaziti na svoje. Konformizam je bio vrlina kada je bilo potrebno utvrditi postojanje nepromjenjivih zakona prirode, a prema indijskom filozofu, također i moralnih zakona koji djeluju jednako postojano i prirodno u sferi koja je tek produžetak Prirode, kako je definiramo na temelju naših ograničenih zapažanja. Poštivanje zakona, koji su u prirodnom poretku neprikosnoveni, a u ljudskom društvu podjednako temelj pravednog i uspostavljenog reda, je vrijednost nužna za naš rast i sreću, koju nikada nećemo nadići. Međutim, ako promičući konformizam u bilo kojem uspostavljenom sustavu mišljenja, bilo da se radi o obrazovanju ili o bilo kojoj drugoj grani našeg društvenog poretka, ograničimo slobodu kretanja misli, njezino pravo izražavanje i slobodno istraživanje, ubijamo svaku mogućnost originalnosti i raznolikosti, te umjesto da služimo svrsi života, koji je izvor radosti i razvoja, služimo fosilizaciji i smrti. Tako u bilo kojem otvorenom sustavu s obvezujućom ljestvicom vrijednosti, obvezujućom u smislu stvaranja reda i harmonije, a ne kaosa i nesloge, individualnost, bilo djeteta ili odraslog građanina, mora imati svoje mjesto i osnovnu vrijednost.
Postoje određene vrijednosti koje su vječne, ali sve su sabrane u najvišoj ljudskoj sreći koja se može doseći na zemlji.
Postoje određene vrijednosti koje su vječne, ali sve su sabrane u najvišoj ljudskoj sreći koja se može doseći na zemlji. Budući da svaki čovjek, štoviše, svaki živi oblik traži više života, više sreće, instinktivna potraga za tim krajem, koji zapravo nije kraj, već stalno postajanje, nije nespojiva s onim vrijednostima koje promiču univerzalnu i individualnu sreću i povećanje života, izraženo ne u parazitizmu, već u kreativnosti i doprinošenju općem dobru. Štoviše, bilo koja civilizacija koja utjelovljuje takve vrijednosti neće se trebati održavati pokoravanjem ili silom, zato što će služiti urođenim potrebama ljudi koji u njoj sudjeluju i uklopiti ih. Svakom pojedincu može se u takvoj civilizaciji ostaviti na slobodu da vlastitim zaključcima i iskustvom dođe do prihvaćanja tih vrijednosti. Ne treba ih se prisiljavati metodama kojima se u autoritarnim državama utječe na umove ljudi. Istinski zakon treba samo utvrditi činjenice koje on rasvjetljava i sažima.
Svjetski rat, dok je trajao, pojačao je razliku između ideala za koje su se borbene nacije zalagale. Bilo je to vrijeme napetosti, vizije i povišenih vrijednosti. Kada su život, sreća i bogatstvo bili tako lako žrtvovani, nije se mogla pridavati veća vrijednost idealu koji se smatrao većim od tih blagoslova koji su obično tako dragi u mirnodopskim uvjetima. Ali vrijednosti koje se opažaju kada su strune ljudske svijesti zategnute, i tada uzvišene iz poštovanja, lako se rastvore kada prođe magični trenutak, i ne radi se samo o povratku na skučenost naše uobičajene svakodnevice, nego i o reakciji zbog prenaprezanja nametnutog naporom. U doba labavih veza, neprekidne žestoke propagande i metoda masovne mobilizacije, pojedincu je teže nego ikad prije jasno vidjeti i zadržati osjećaj vrijednosti, kakav god da on bio. Ipak, to je jedina karta i kompas koji posjedujemo da bismo stigli do naše luke.
Autor: Nilakanta Sri Ram
S engleskog prevela: Ivančica Krivdić
