Još jednom stižemo do prosinca, psihološki intenzivnog mjeseca jer nas neumoljivo vodi prema kraju jedne i početku druge godine.

Prosinac je svojevrsna životna i vremenska prekretnica kada se stari sati odbacuju kako bismo se suočili s novim danima, ponekad s nadom, a ponekad s teškim osjećajem da će, unatoč promjeni datuma, sve ostati isto…

Vrijeme radosti i nade

Općenito govoreći, vrijeme izaziva poštovanje, kako kod onih koji se ne usuđuju gledati prema budućnosti, tako i kod onih koji vjeruju da je dolazak nove godine sam po sebi dovoljan da sve postane bolje. Vrijeme u svojoj dubini nosi nešto čarobno i skriveno, zagonetno, moć kojoj se svi predaju, silu koja nikoga ne poštuje, a ista je za cijeli univerzum.

Onaj tko je mlad uživa u toj čaroliji otvarajući škrinju vremena u potrazi za najvećim blagom. Njegova vjera u budućnost potiče ga da voli život iako su mu iskustva ponekad gorka: pred sobom ima vrijeme, a s vremenom se sve može promijeniti.

Onaj tko je već sakupio skupio godine i nosi tek uspomene na mladost, prihvaća prolazak vremena s osjećajem strahopoštovanja prema tajanstvenom glasniku. Hoće li to biti danas, ili sutra…? Kada i kako ću napustiti ovaj svijet? Koje mi tajne još čuva vrijeme u budućnosti?

Koliko je samo mudrosti u simbolu Kronosa koji proždire svoju djecu! Kronos je vrijeme koje sve donosi i sve odnosi; ono koje daje život i oduzima ga; on je taj koji ono koje ruši temelje dok druge gradi, stvara nove slave i baca sjenu na sjaj prošlih pobjeda.

A ipak, ono – Vrijeme – traje… Vječno je usprkos promjenama koje donosi zbog dolazaka i odlazaka kojima nas izlaže. Ako doista volimo Život – ne samo onaj mali život svakodnevnih sitnica s njegovim neospornim šarmom i zamornom rutinom – tada ne možemo ne voljeti vrijeme. Jer, jedno se izražava kroz drugo: Vrijeme se manifestira kroz Život.

Pozdravimo stoga novu godinu: to je još malo više vremena, više mudrosti i iskustva, umora i boli, radosti i nade, nostalgije i maštanja o prošlosti združenoj s budućnošću. To je način otvaranja vrata vječnosti, koračajući uz nju dok brojimo njezine korake…

Autor: Delia Steinberg Guzmán
Sa španjolskog preveo: Franco Špigić