Svemir promatran teleskopom i mikroskopom svemir je veličanstvenog i zadivljujućeg reda. Za mnoge beživotan, a za mudre svemir posvuda prisutnog Života, odnosno evoluirajuće svijesti koja se širi u rasponu od najjednostavnijih do najsloženijih oblika života. Sve je utjelovljenje jednog Duha, sve je povezano u simfonijsku cjelinu. Tek kada čovjek spozna sebe kao dio tog Duha, otkriva svoju bit i svrhu, a probuđena volja preuzima vodstvo i radi na dobrobit svih živih bića.
Zaratustra reformira staroiranski mazdaizam u monoteističku religiju s vrhovnim bogom Ahura Mazdom. U vidljivom svijetu Ahura Mazdu predstavlja na nebu Sunce, a na zemlji vatru te otud u zoroastrizmu kult vatre, simbola svjetla. Središnje mjesto u njegovu učenju zauzima Asha, put dobra, kozmičkog reda i morala. Zaratustra uči da razlika između dobra i zla nije čovjeku dana rođenjem, već se stječe učenjem i da ljudi biraju strane svojim mislima, riječima i djelima.
Materija i energija dvije su osnovne komponente svemira. Prema trenutnim znanstvenim teorijama većinu svemira čine nevidljiva tamna tvar i tamna energija, nepoznata sila koja uzrokuje njegovo širenje. Modernim je znanstvenicima golem izazov to što je većina materije nevidljiva i nemjerljiva. No, tamna tvar i tamna energije možda i ne postoje jer su astronomi nepoznatom "nečemu" samo dali ime u pokušaju razumijevanja nerazjašnjenih tajni svemira.
Svemirski teleskop James Webb, najmoćniji i najsloženiji teleskop ikad lansiran u svemir, plod je međunarodne suradnje američke, europske i kanadske svemirske agencije. Na njegovoj su konstrukciji više od dvadeset i pet godina radili znanstvenici i inženjeri iz cijelog svijeta. Znanstvenici se nadaju da će im teleskop Webb omogućiti uvid u najudaljenije dijelove prostora i vremena, na same početke svemira, te pomoći u pronalaženju odgovora na neriješena pitanja o nastanku i evoluciji galaksija, zvijezda, planeta, planetarnih sustava te o porijeklu života.
Iako sferičnost našeg planeta nije vidljiva golim okom, u klasičnoj antici znanje da je Zemlja okrugla i da se okreće oko Sunca nije bilo samo vjerovanje nego demonstrirani dokaz. Mnoga znanstvena otkrića bila su poznata u prošlosti, da bi stoljećima bila zaboravljena, a potom ponovo otkrivena. Današnje svemirsko doba je i fotografski potvrdilo da je Zemlja okrugla. Te nas fotografije ujedno podsjećaju na Zemljino, a time i naše vlastito mjesto u svemiru.
Zamijeniti fosilna goriva obnovljivim izvorima energije nešto je o čemu svijet sanja, dok u zbilji snažno ovisimo o fosilnim energentima. Iako su postojali izgledi da će ih zamijeniti nuklearna fisijska goriva, zastoj su izazvale nuklearne katastrofe. U novije doba istražuju se mogućnosti nuklearne fuzije, procesa koji se odvija u zvijezdama i oslobađa enormnu količinu energije koja daje život svemiru. Ipak, zbog teške izvedivosti fuzije na Zemlji znanstvenici tvrde da je jedina održiva nuklearna energija ona koja dolazi od Sunca.
U antici su zvjezdoznanstvo i prirodoznanstvo bili istodobno znanost i umjetnost, a zaštitnica im je bila muza Uranija. Danas u vrevi svakodnevnice zaboravljamo da postoje nebo i zvijezde i zakoni koji vladaju univerzumom. Podignemo li pogled, vidjet ćemo čudesni svijet prepun života, u kojem je sve povezano sa svime. Mi dolje, zvijezde gore, nismo odvojeni svjetovi, njihova svjetla trepere u ritmu otkucaja našeg srca. Nebeska muza Uranija nadahnjuje na spoznaju tih nevidljivih veza u prirodi.
Renesansni filozof Giordano Bruno bio je nastavljač hermetičke tradicije i glasnik moderne znanosti. Iako nikada nije izveo ni jedan pokus, iznosi začuđujuće tvrdnje o svemiru, zvijezdama, materiji, atomu… Mnoge od njih podudaraju se s otkrićima kvantne fizike, dok je dokazivanje mnogih ostavljeno budućnosti. Priroda je za njega božanski odraz s kojim je povezana nebrojenim nitima. Spoznaja je moguća intuicijom i imaginacijom putem kojih čovjek povezuje beskonačno s konačnim i stječe uvid u cjelinu stvarnosti.
Pogled na zvijezdama osuto nebo ispunjava nas divljenjem i strahopoštovanjem; osjećamo se tako udaljenima i malima, a opet tajanstveno povezanima s njihovim treperenjem. Dok jedne blistaju jasnim sjajem, druge tinjaju i gasnu, odražavajući nepromjenjivi zakon ciklusa koji je isti i za zvijezde i za ljude. Opet se u nekim očima svjetlost zanavijek gasi, u nekim mekim tek počinju da plamte snovi. Dok mi utiremo brazde na Zemlji, one prelaze svoje staze i svojim svjetlom s nebeskih visina pokazuju nam put i pomažu dokučiti sudbinu.
U prirodi su ove najstarije vrste paučnjaka korisne životinje koje održavaju prirodnu ravnotežu hraneći se kukcima, stonogama i paucima. Aktivne