Petar Bujas

Simbolizam životinja u alkemijskoj tradiciji

Alkemiju obično vežemo za pretvorbu neplemenitih metala u zlato, no ta izgubljena disciplina bila je znanost i filozofija koja je istraživala nutarnje zakonitosti prirode i čovjeka. Imala je duhovnu i praktičnu stranu koje se mogu svesti pod zajednički nazivnik usavršavanja, jer sve u prirodi evoluira, teži savršenstvu; životinjskim prikazima pokušalo se istodobno sakriti i otkriti teško izrecivo, evocirati nevidljive procese. Životinje se ne pojavljuju kao simboli proizvoljno, već obilježavaju različite faze alkemijskih transmutacija.

Ciceronova pohvala filozofije

“ ... Zbog toga je majka svega dobroga mudrost, od ljubavi prema kojoj je u Grčkoj dobila ime filozofija, a od koje besmrtni bogovi nisu ljudskom životu dali ništa bogatije, ništa plodnije, ništa odličnije. Jedino nas je ona naučila ono što je najteže: da spo­znamo sami sebe ...”

Mircea Eliade – nostalgija za izvorima

Mircea Eliade, povjesničar religija i antropolog rumunjskog podrijetla, smatra da čovjeku modernog doba, opterećenom jednodimenzionalnim shvaćanjem čovjeka i svijeta, treba pružiti obnovljenu i višedimenzionalnu sliku svijeta u kojem čovjek ima pravo na mnogo više od pukog preživljavanja.

Čovjek i smrt

Fenomen smrti i smrtnosti ljudskog tijela uvelike je obilježio svjetonazore gotovo svih drevnih i modernih društava; niti jedna kultura, niti jedna religija i niti jedno promišljanje o čovjeku nije ravnodušno pred ovim problemom. Odnos prema smrti u velikoj mjeri određuje i odnos prema životu, kao i prema naravi ljudskog bića u cjelini.