Iako sferičnost našeg planeta nije vidljiva golim okom, u klasičnoj antici znanje da je Zemlja okrugla i da se okreće oko Sunca nije bilo samo vjerovanje nego demonstrirani dokaz. Mnoga znanstvena otkrića bila su poznata u prošlosti, da bi stoljećima bila zaboravljena, a potom ponovo otkrivena. Današnje svemirsko doba je i fotografski potvrdilo da je Zemlja okrugla. Te nas fotografije ujedno podsjećaju na Zemljino, a time i naše vlastito mjesto u svemiru.
Astronom i matematičar Johannes Kepler, gorljivi istraživač kozmičkih misterija, najpoznatiji je po zakonima o gibanju planeta. Njegovo je otkriće bilo važan dokaz u korist heliocentrične slike svijeta. Ponesen pitagorejskim učenjem o muzici sfera, u gibanju nebeskih tijela otkrio je harmonijske odnose koji postoje u glazbi. Smatrao je da planeti, gibajući se oko Sunca, emitiraju neku vrstu glazbe, što je nazvao "pjesmom koju kozmos pjeva svom gospodaru i središtu, solarnom logosu".
Renesansni filozof Giordano Bruno bio je nastavljač hermetičke tradicije i glasnik moderne znanosti. Iako nikada nije izveo ni jedan pokus, iznosi začuđujuće tvrdnje o svemiru, zvijezdama, materiji, atomu… Mnoge od njih podudaraju se s otkrićima kvantne fizike, dok je dokazivanje mnogih ostavljeno budućnosti. Priroda je za njega božanski odraz s kojim je povezana nebrojenim nitima. Spoznaja je moguća intuicijom i imaginacijom putem kojih čovjek povezuje beskonačno s konačnim i stječe uvid u cjelinu stvarnosti.
Galileo Galilei, talijanski matematičar, fizičar, astronom i filozof, jedan je od prvih znanstvenika modernog tipa koji u istraživanje uvodi eksperiment i mjerne instrumente. Na osnovi Kopernikova učenja o heliocentričnom sustavu i rezultata vlastitih istraživanja gradi novu sliku svijeta, za što je trebala velika hrabrost jer je sukob s neistomišljenicima u ono vrijeme najčešće bio koban.