Maska doslovno i metaforički prekriva ili skriva čovjekovo lice. Kroz prošlost su se koristile u mnogim kontekstima, od vjerskih i kulturnih do terapeutskih i obrazovnih. U antičkom teatru riječ za masku koju je glumac nosio na pozornici kao i ulogu koju je igrao, bila je persona. Jung je personom nazvao masku kojom se predstavljamo u javnosti. Na tom tragu, uloga maske je podsjetiti čovjeka na njegov pravi identitet i potaknuti ga na razotkrivanje svoje božanske prirode.
Astronom i matematičar Johannes Kepler, gorljivi istraživač kozmičkih misterija, najpoznatiji je po zakonima o gibanju planeta. Njegovo je otkriće bilo važan dokaz u korist heliocentrične slike svijeta. Ponesen pitagorejskim učenjem o muzici sfera, u gibanju nebeskih tijela otkrio je harmonijske odnose koji postoje u glazbi. Smatrao je da planeti, gibajući se oko Sunca, emitiraju neku vrstu glazbe, što je nazvao "pjesmom koju kozmos pjeva svom gospodaru i središtu, solarnom logosu".
Višeglasna vokalna glazba poprima od kasnog srednjeg vijeka do renesanse sve složenije oblike i dostiže svoj vrhunac u glazbenom opusu Orlanda di Lassa. Smatra se jednim od najplodonosnijih i najsvestranijih skladatelja u povijesti glazbe. Skladao je u svim glazbenim formama tog vremena, ali isključivo za glasove. Lassova polifonija kao višeglasno tkanje u kojem se glasovi isprepliću i sjedinjuju u veličanstveno suglasje omogućuje duši vinuti se u visine i naslutiti dašak vječne harmonije.
Najpoznatiji hrvatski renesansni filozof Frane Petrić ostao je zapamćen u povijesti filozofije po nastojanju da crkvena filozofija prihvati filozofsku ostavštinu prošlosti, u prvom redu Platonovu. Njegovo glavno djelo, Nova sveopća filozofija, odražava njegov eklektički svjetonazor i sintetizira ponovo otkrivena stara znanja. Upravo ta težnja ka povezivanju znanja zbog koje je prevodio i suvremenicima približavao izgubljena djela tradicionalne filozofije, Petrićev je najveći doprinos.
Modu obično ne dovodimo u vezu sa zagađenjem okoliša. No sama proizvodnja pamuka zahtijeva goleme količine vode i pesticida, a otrovne kemikalije za bojanje odjeće onečišćuju rijeke. Modna industrija k tome stalno smišlja modne novitete i marketingom potiče ljude da budu u trendu pa se kupuje više odjeće nego što je potrebno. Stoga velik dio nosive odjeće završava kao otpad. Šteta po okoliš je golema. Nužno je otrježnjenje u vidu odgovorne kupnje i obuzdavanja potrošnje.
veljača 2025