Categories: Tragom prošlosti|Tags: 02-2025, adolescenti, afrička plemena, Anubis, Apolonov hram, Archana Samarth, bog smrti, božanska priroda, božanski glasnici, ceremonije, Cham, chayya, ciklus života, Delfi, domoroci, drama No, dualna priroda čovjeka, duhovi predaka, dvojna priroda čovjeka, egipatska kultura, Egipatski muzej u Kairu, egipatski svećenici, emocije, film Maska, filozofska učenja, grčka tradicija, grupna terapija, hannya, heroji, identitet, krinka, kultovi, Kwakwaka'wakw, Loris Ivančić Žic, magijski rituali, maska faraona Tutankhamona, misterij, mitološki junaci, narodni ples Puralia Chhau, Pacifik, Padmasambhava, Papua Nova Gvineja, persona, ples Topeng, ples Vajra, psihodrama, šakal, simboli, sjena, smrt, suživot, teatar života, tradicije, umjetnici, vrline|
Maska doslovno i metaforički prekriva ili skriva čovjekovo lice. Kroz prošlost su se koristile u mnogim kontekstima, od vjerskih i kulturnih do terapeutskih i obrazovnih. U antičkom teatru riječ za masku koju je glumac nosio na pozornici kao i ulogu koju je igrao, bila je persona. Jung je personom nazvao masku kojom se predstavljamo u javnosti. Na tom tragu, uloga maske je podsjetiti čovjeka na njegov pravi identitet i potaknuti ga na razotkrivanje svoje božanske prirode.
