Categories: Glazba|Tags: 02-2025, Ariosto, bavarski vojvoda Albrecht Veliki, bazilika Ivana Lateranskog, Biblija, Burgundija, car Maksimilijan II., crkva Sv. Nikole u Monsu, crkvena glazba, duhovni moteti, dvorski kapelnik, Flandrija, francuske chansone, franko-flamanska škola, harmonijsko suzvučje, himne, homofona harmonija, Knjiga moteta, liturgijski obredi, madrigali, magnificati, Magnum opus musicum, Mantova, Melanija Rogar, mise, moresche, motet Super flumina Babylonis, München, narodna glazba, njemački liederi, Palestrina, Papa Grgur XIII., Patrocinium musices, Petrarca, plemstvo, Pokornički psalmi (Septem psalmi Davidis poenitentiales), polifoni stil, povijest glazbe, psalmi, renesansna glazba, Roland de Lassus, Roland de Latre, Sicilija, Suze svetog Petra (Lagrime di San Pietro), svjetovna glazba, talijanska renesansa, Tasso, tenor pjevač, villanelle, virtuoznost, višeglasje, višeglasna vokalna glazba, vitez, vojvoda Wilhelm, vokalna glazba|
Višeglasna vokalna glazba poprima od kasnog srednjeg vijeka do renesanse sve složenije oblike i dostiže svoj vrhunac u glazbenom opusu Orlanda di Lassa. Smatra se jednim od najplodonosnijih i najsvestranijih skladatelja u povijesti glazbe. Skladao je u svim glazbenim formama tog vremena, ali isključivo za glasove. Lassova polifonija kao višeglasno tkanje u kojem se glasovi isprepliću i sjedinjuju u veličanstveno suglasje omogućuje duši vinuti se u visine i naslutiti dašak vječne harmonije.
