Intuicija, kao nejasna slutnja ili iznenadni bljesak, pruža uvid u rješenje problema bez logičkog razmišljanja. Intuicija izvire iz iskustva pohranjenog u čovjekovoj nutrini, a vrata joj otvara ustrajna usredotočenost na specifičan problem, uz utišavanje izvanjskih podražaja. Kreativna mašta i intuicija igraju posebnu ulogu kod istraživanja granica poznatog jer omogućuju sagledavanje problema na drugačiji način, rađajući tako nove ideje i uvide.
Astronom i matematičar Johannes Kepler, gorljivi istraživač kozmičkih misterija, najpoznatiji je po zakonima o gibanju planeta. Njegovo je otkriće bilo važan dokaz u korist heliocentrične slike svijeta. Ponesen pitagorejskim učenjem o muzici sfera, u gibanju nebeskih tijela otkrio je harmonijske odnose koji postoje u glazbi. Smatrao je da planeti, gibajući se oko Sunca, emitiraju neku vrstu glazbe, što je nazvao "pjesmom koju kozmos pjeva svom gospodaru i središtu, solarnom logosu".
Renesansni filozof Giordano Bruno bio je nastavljač hermetičke tradicije i glasnik moderne znanosti. Iako nikada nije izveo ni jedan pokus, iznosi začuđujuće tvrdnje o svemiru, zvijezdama, materiji, atomu… Mnoge od njih podudaraju se s otkrićima kvantne fizike, dok je dokazivanje mnogih ostavljeno budućnosti. Priroda je za njega božanski odraz s kojim je povezana nebrojenim nitima. Spoznaja je moguća intuicijom i imaginacijom putem kojih čovjek povezuje beskonačno s konačnim i stječe uvid u cjelinu stvarnosti.