Categories: Znanost|Tags: 10-2024, anihilacija svijesti, biološki život, Danijel, Dr. Raymond Moody, duhovi zaštitnici, egzaktnost, empirizam, Eneja, Ezekijel, Gilgameš, gubitak svijesti, Heraklo, Hermodor, hipotetski model, Ilija, Jeremija, Jona, klinička smrt, konceptualni model, kontinuitet svijesti, kralj Arthur, medicina, mistične vizije, mitovi, Mojsije, mozak, moždane stanice, narkoza, NDE, objektivni dokazi, Odin, Odisej, onostrani život, Orfej, Oziris, pozitivizam i objektivnost, proces prijelaza, proroci, razine postojanja, reanimacijski postupak, šamani, sjedište svijesti, slušne senzacije, smisao života, spiritualni pomagači, subjektivni iskazi, svijest, svjesna percepcija, svjetlosna bića, tabu, Tomislav Peharda, tradicija, umiranje, vitalne funkcije, Zaratustra, zemaljski život, Život poslije smrti, znanost, znanstveni model|
Usprkos svom znanstvenom napretku današnja medicina poznaje samo vanjsku stranu smrti, a fenomene koji se tiču njezine nutarnje strane odbacuje ili ignorira jer su nedostupni postojećim znanstvenim metodama. Fenomen nazvan “tik do smrti” odnosi se na iskustva onih koji su doživjeli kliničku smrt, prema čijim iskazima početak umiranja predstavlja buđenje na drugoj razini postojanja. Ovaj fenomen upotpunjuje znanstvenu sliku subjektivnim iskustvima koja mijenjaju razumijevanje smrti.
