Astronomija je jedna od najstarijih znanosti. Čovječanstvo je još u davnoj prošlosti shvatilo da postoji svijet promjena, osjeta, boja, kretanja, mirisa, okusa, zvukova i da je taj svijet dio nečeg većeg. Drevne kulture ostavile su iza sebe astronomske artefakte poput egipatskih i nubijskih spomenika. Rane civilizacije poput babilonske, grčke, kineske, indijske, iranske i majanske provodile su sustavna promatranja noćnog neba.
Svaki čovjek povremeno promatra nebo i njegove pojave, no astronomija nam može dati perspektivu života i stvarnosti koju ne možemo naći ni u jednom drugom području istraživanja. Ona čini da prigrlimo prostrani svemir čiji smo dio. Ljudska bića, i onda kada toga nisu toga svjesna, dio su čudesnog svemira.
Ako želimo otkriti mogućnosti koje nam ovo znanje pruža, možemo započeti svojevrsno putovanje stazom Sunčeva sustava. Čak i ako smo sigurni da razumijemo kako funkcionira, dopustimo si da nas pritom ponesu čuda svemira.
Svaki čovjek povremeno promatra nebo i njegove pojave, no astronomija nam može dati perspektivu života i stvarnosti koju ne možemo naći ni u jednom drugom području istraživanja.
Većina astronoma slaže se da je Sunčev sustav složena cjelina u kojoj je Sunce središte okruženo s osam planeta i pet patuljastih planeta. Sva ta nebeska tijela imaju nekoliko vrsta gibanja od kojih su dva najvažnija: rotacija (okretanje oko vlastite osi) i revolucija (ophod oko Sunca). Ophod oko Sunca definira duljinu godine pojedinog planeta. Ovisno o udaljenosti od Sunca, svakom planetu treba različito vrijeme da završi ophod. Tako je Merkuru, koji je najbliži Suncu, potrebno osamdeset osam zemaljskih dana, dok je Plutonu, jednom od patuljastih planeta, potrebno više od devedeset tisuća zemaljskih dana da prijeđe svoj put oko Sunca.
Naše Sunce nije najsjajnija zvijezda u svemiru. Postoje tisuće zvijezda sjajnijih od njega. Sunce je samo jedna od zvijezda koja se nalazi na rubu galaksije Mliječni put, dok prema procjenama cijela galaksija ima između sto i četiristo milijardi zvijezda. Kada bismo htjeli na svakoj zvijezdi provesti samo nekoliko sekundi, bilo bi nam potrebno više od 12 tisuća godina. Naša galaksija je ogromna, a Zemlja je samo sićušna plava kuglica koja pluta u tami tog prostora… Mi smo zrnce pijeska na obalama kozmičkog oceana.
Svijest o vlastitoj malenosti i promišljanje o beskonačnosti svemira potiču čovjeka na postavljanje temeljnih životnih pitanja: tko sam, što radim ovdje, zašto sam ovdje? I najvažnije: odakle dolazi ova stvarnost koju vidim?
Premda smo naviknuti na to da sebe smatramo vrhuncem razvoja, moramo dopustiti da u drugim galaksijama postoji život, možda čak i civilizacija. Svijest o vlastitoj malenosti i promišljanje o beskonačnosti svemira potiču čovjeka na postavljanje temeljnih životnih pitanja: tko sam, što radim ovdje, zašto sam ovdje? I najvažnije: odakle dolazi ova stvarnost koju vidim? Posljednje pitanje povezano je s izvorom svijeta i čovjeka, što je možda jedno od najkontroverznijih pitanja u povijesti filozofije jer nas navodi na razmišljanje o vrhovnom biću koje je sve stvorilo. Tu uviđamo vrlo blisku vezu između astronomije i filozofije. Čak i ako su načini traženja mudrosti u astronomiji i filozofiji različiti, zajednička im je potreba za pronalaženjem odgovora na ta pitanja.
Astronom može biti i filozof ako traga za znanjem i mudrošću te prirodne pojave gleda očima duše. Tako sva promatranja i zapažanja mogu doprinijeti samospoznaji.
Kao što je rečeno, putovanje Zemlje oko Sunca nije jedino gibanje u nepreglednom prostranstvu svemira. Ostali planeti i mnoga druga tijela također putuju, a u tome se očituje nevjerojatna usklađenost. Možda nikada nismo razmišljali o tome da se planeti i nebeska tijela kreću kao da plešu. Proučavanje astronomije omogućuje nam da razumijemo taj ples.
Da bismo vidjeli čuda svemira očima duše, potrebna je promjena perspektive. Razvijanje postojanosti, snage kakvu ima Sunce, uz usvajanje reda, koordinacije i stabilnosti planetarnog sustava, trebalo bi biti cilj cijelog čovječanstva kao sastavnog dijela prirode.
Da bismo vidjeli čuda svemira očima duše, potrebna je promjena perspektive. Razvijanje postojanosti, snage kakvu ima Sunce, uz usvajanje reda, koordinacije i stabilnosti planetarnog sustava, trebalo bi biti cilj cijelog čovječanstva kao sastavnog dijela prirode. Filozofija nam kroz upoznavanje sebe, koje se pretvara u ovladavanje sobom, može dati alate za razvijanje reda, snage i postojanosti.
Autor: Maria Inês Gomes
S engleskog prevela: Sofija Stepanovska
