Dana 29. svibnja 2026. godine, u 104. godini života napustio nas je Edgar Morin, jedan od velikih umova našega doba. Svjetski poznati sociolog, filozof i humanist, cijelog je života odbijao biti svrstan u bilo koju ideologiju, razvijajući otvorenu i inovativnu misao. Počasni doktor trideset osam sveučilišta diljem svijeta, poznat kao filozof kompleksne misli, neumorno je nastojao graditi mostove između umjetnosti, znanosti, politike i filozofije na eklektičan način, prekidajući s kartezijanskim i redukcionističkim mišljenjem.
Predanost
Bio je predan čovjek, iako je odbacivao taj izraz; radije se opisivao kao netko tko je “posvećen cilju”. U svom djelu Pouke iz stoljeća života napisao je: “Zbog svog humanističkog usmjerenja još sam se kao tinejdžer počeo brinuti za sudbinu čovječanstva.” Ispričao je koliko je bio žedan znanja: “Nisam počeo studirati da bih stekao struku već da bih saznao od čega je satkana ljudska sudbina.” Ta se humanistička potraga odražava u njegovim djelima, u više od stotinu knjiga o društvu, obrazovanju, znanju i civilizaciji, prevedenih na desetke jezika.
U mladosti, između užasa nacizma i komunizma, okrenuo se filozofima poput Simone Weil ili Emmanuela Mouniera koji su tražili treći put. U životu je bio izložen brojnim utjecajima, ali zadržao je slobodu odbijajući pripadati bilo kojoj ideologiji, nepovjerljiv prema svakom dogmatskom pristupu: “Zauzimam stranu nastojeći ne biti stranački pristran.” Stoga je bio jedan od prvih francuskih intelektualaca koji su kritizirali staljinističku liniju komunističke partije kojoj se pridružio, što je dovelo do njegova isključenja 1951. godine.
Mislilac kompleksnosti
Njegovo je razmišljanje prvenstveno bilo usredotočeno na pojam kompleksnosti koji je detaljnije razradio u djelu Znanost sa savješću (1982.). Kompleksnost je definirao polazeći od latinske riječi complexus u značenju “ono što je isprepleteno”.
Krajem devedesetih godina osnovao je Udrugu za kompleksnu misao. Povodom simpozija koji je Udruga organizirala, napisao je: “Dok nas fragmentarno i raspršeno znanje čini sve više slijepima za naše temeljne probleme, razumijevanje kompleksnosti postaje vitalna potreba za naše ljude, naše kulture, naša društva.”
Znatiželja ga je usmjeravala prema svim disciplinama, ali njegova enciklopedijska erudicija, koja je bila daleko više od pukog gomilanja znanja, služila je istinskoj interdisciplinarnosti. Ovakvim multidisciplinarnim i transdisciplinarnim pristupom nastojao je dati viziju koja omogućuje otkrivanje novih dimenzija stvarnosti.
Metoda
Jedno od njegovih najvažnijih djela je Metoda, enciklopedijsko djelo u šest svezaka čije je pisanje trajalo više od četvrt stoljeća. Za Morina je to bio pokušaj razrade Puta ili Taoa. Predlaže metodu za usklađivanje različitih pristupa i povezivanje znanja. Jedna od središnjih osi ovog velikog djela jest kompleksno razmišljanje ili “kako povezati naizgled nepomirljive elemente, kako ukloniti barijere između područja znanja koja su u prirodi međusobno povezana”. U jednom je intervjuu izjavio: “Cijelo djelo Metoda bavi se rušenjem tih barijera. Ljudsko znanje je podijeljeno, razdvojeno i rascjepkano. Najbolji primjer te fragmentacije je znanje o čovjeku, fragmentirano po humanističkim i društvenim znanostima… Biologija se bavi našom animalnom prirodom, koja je neodvojiva od naše ljudske prirode, baš kao što je mozak neodvojiv od uma. Problem leži u povezivanju svih tih fragmenata.”
Ispravna metoda, prema Edgaru Morinu, sastoji se u razvijanju načina mišljenja koje uzima u obzir nepredvidivost kako bi se obuhvatila kompleksnost pojava. “Neprijatelj kompleksnosti nije jednostavnost nego osakaćenost”, piše Edgar Morin i nastavlja: “Sakaćenje može poprimiti oblik jednodimenzionalnih ili redukcionističkih koncepata. Do sakaćenja dolazi kada se onome što smo uklonili poriče svaka stvarnost i svaki smisao…”
Vizija budućnosti
Već 1972. godine, nakon objavljivanja takozvanog Meadowsovog izvještaja1, koji je razotkrio degradaciju biosfere uzrokovanu tehnološkim i gospodarskim napretkom kao i žeđi za profitom, podigao je uzbunu. Upozoravao je na suvremeni kult napretka te industrijsku i tehnološku revoluciju koji uzrokuju ozbiljne ekološke probleme i iscrpljivanje resursa.
Uslijedilo je nekoliko djela, poput knjige Zemlja, naša domovina iz 1993. godine, a kasnije i Godina 1. ekološke ere: Zemlja ovisi o čovjeku koji ovisi o Zemlji. U njima Edgar Morin naglašava potrebu promicanja “politike civilizacije” koja “ima za cilj vratiti čovjeka u središte politike i promicati dobrobit, a ne samo blagostanje”.
Također je napisao: “Ideju razvoja treba vratiti u složeni prirodni, povijesni, društveni i kulturni kontekst. No, još uvijek nam nedostaje svijest o zajedničkoj sudbini na Zemlji. Moramo poticati ljudsku solidarnost koja se zasniva na temeljnoj vezi među ljudima – primjerice, na ideji Zemlje-domovine.”
Zabrinut zbog opasnosti koju za čovječanstvo predstavljaju višestruke krize (ekološke, zdravstvene, ekonomske, političke, intelektualne…), opetovano je upozoravao i objavio nekoliko knjiga u obliku manifesta, među kojima je i Probudimo se!
“Trenutačna putanja vjerojatnosti je katastrofalna. Danas se umnožavaju regresivni procesi svih vrsta, a opasnosti od uništenja rastu. No, kada sustav nije sposoban riješiti svoje vitalne probleme, on se ili raspada ili uspijeva u sebi stvoriti metasustav koji je sposoban riješiti te probleme. Tada se događa metamorfoza. Velika planetarna kriza koju proživljavamo najavljuje ili veliku regresiju ili moguću metamorfozu. Svaka je metamorfoza nevidljiva prije nego što se očituje. No, mogu se nazrijeti struje koje vode u tom smjeru”.
Ipak, kao pravi filozof, objasnio je da se ta metamorfoza ne može dogoditi bez metamorfoze samog čovjeka: “Nije dovoljno oduprijeti se vanjskom barbarstvu, u kojem se okrutnost i mržnja proizašle iz dubina povijesti spajaju s hladnim barbarstvom proračunatosti i tehnologije koje se nastoji nametnuti našem društvu. Moramo se oduprijeti i unutarnjem barbarstvu u svakome od nas. Moramo njegovati istinsku psihološku kulturu koja uključuje samoispitivanje i samokritiku te otpor egocentričnoj tendenciji da opravdavamo sebe i projiciramo svoje zlo na druge.”
Morinovu lucidnost pratila je nepokolebljiva nada: “Moramo odustati od najboljeg od svih mogućih svjetova2, ali se nadati mogućnosti boljeg svijeta. Uvijek sam vjerovao u nevjerojatno, u ostvarenje nevjerojatnog u ljudskoj povijesti.” Ustvrdio je: “Tek smo na početku nove avanture. Svaka inovacija, svaka kreacija započinje s izuzetno marginalnim odstupanjem, ponekad koncentriranim u jednoj osobi koje, ako uspije preživjeti i proširiti se, na kraju postaje povijesna sila.”
Uz golem intelektualni ugled, Edgar Morin će zauvijek ostati zapamćen kao primjer filozofa koji je do kraja života ostao vjeran svojim idejama.
1 Znanstveni izvještaj koji je matematički dokazao da je beskonačan ekonomski i populacijski rast nemoguć na planetu s ograničenim resursima; poznat je i pod nazivom “Granice rasta”.
2 Odnosi se na klasični filozofski optimizam prema kojem živimo u “najboljem od svih mogućih svjetova”.
Autor: Isabelle Ohmann
