Rođen kao rob, stoički filozof Epiktet smatrao se slobodnim jer sloboda je za njega nutarnje stanje. Isticao je kako je važno prihvatiti vlastitu sudbinu i dobro odigrati dodijeljenu ulogu jer svaka uloga povlači obaveze čije izvršavanje pridonosi uređenosti univerzuma. Njegova je škola stekla velik ugled, a učenici su mu bili čak i carevi Marko Aurelije i Hadrijan. Podučavao je kroz razgovore koji su poticali na primjenu filozofije u svakodnevnom životu.
Umjerenost, jedna od četiri temeljne stoičke vrline, znači znati pronaći pravu mjeru i ton u svemu da bismo živjeli život doličan čovjeku. Izvire iz zdrave prosudbe o nama samima i o svemu što nas okružuje. Stoga um poput kormilara mora upravljati čovjekovim odabirima i postupcima jer ga strasti udaljavaju od njegove humane prirode. Umjerenost podrazumijeva stalno nastojanje kako bismo postigli zlatnu sredinu koja jamči ispravan životni put.
Globalna energetska kriza primorava vlade na uvođenje trezvenijeg pristupa potrošnji energije. To je tek izvanjska, tehnička mjera kojom se nastoji očuvati postojeći društveni model razvoja zasnovan na konzumerizmu. Za izlazak iz neodrživog obrasca pretjerane potrošnje potrebno je ponovno otkriti trezvenost koja je za antičke filozofe bila u uskoj vezi s vrlinama umjerenosti i štedljivosti. Takvom udruženom individualnom i kolektivnom trezvenošću društveni bi se razvoj mogao preusmjeriti na ostvarenje humane dimenzije ljudskog bića.
Platonov suvremenik, grčki filozof i vladar, Arhita iz IV. st. pr. Kr. predstavnik je pitagorejske filozofske škole i karika je u lancu prijenosa pitagorejskog učenja sve do renesanse. Ostvario je značajan doprinos na područjima aritmetike, geometrije, mehanike, fizike i glazbe. Matematiku povezuje s etikom i politikom pomoću umijeća mjerenja, antičkog ideala povezanog s vrlinom umjerenosti. Arhita je poslužio Platonu kao uzor vladara filozofa koji u njegovoj Državi ostvaruje ideal pravednosti.